Å UMARSKI LIST 1-2/1988

Periodi
sušenja
hrast
"a
2 V N
> °>
jasen
2 v N brijest
a
£
OTL
>°
•OSvrba
topola
rt
£ 5~T3
OML
trf
Sveukupno
1950—60. g. 0,45 0,25 0,12 0,29 0,14 8,13 0,09 0,23 0,03 0,32 0,04 0,80 0,97 0,34
61—70. 0,13 0,07 0.06 0,14 0,16 5,52 0,02 0,05 0,005 0,06 0,008 0,15 0,38 0,13
71—80. 0,28 0,15 0,01 0,03 0,12 4,21 0,015 0,0,4 0,07 0,72 0,001 0,02 0,49 0,17
81—85. 0,31 0,17 0,01 0,03 0,01 0.41 0,02 0,05 0,03 0,34 — — 0,38 0,13
1950—85. g. 0,28 0,15 0,06 0,13 0,15 5,02 0,04 0,09 0,03 0,35 0.01 0.27 0,57 0,20
U cijelom razdoblju od 1950—85. godine sušilo se prosječno 0,57 m ;! po
hektaru, što iznosi 9,20% od drvne zalihe, ili 7,5% od godišnjeg tečajnog
prirasta koji iznosi 7,63 m 3 za 1 ha. Najjače sušenje bilo je u razdoblju 1950—
—55. god. sa 1,10 m 3 godišnje a najmanje u periodu 1961—65. samo 0,24
m 3 /ha.
Jasno je, da količina sušaca jako varira iz godine u godinu u pojedinim
gospod. jedinicama, odjelima ili odsjecima.
U šumskom predjelu Vrapčana B u 1976. godini posječeno je na površini
od 265 ha ukupno 22.748 m :! , od čega samo hrasta 22.412 m 3 , što je bilo
blizu 80% od ukupne mase na toj površini i moralo se prići rekonstrukciji
cijele te devastirane površine.
Isti se slučaj dogodio na nešto manjoj površini u šumi Zapadna
1972/73. godine u odjelima 28 i 29.
Kusara
U »Vrbanjskim šumama« posječeno je 1975. godine 3.753 m 3 pretežno
hrasta na površini od 212 ha što čini 17,7 m 3 /ha. Sva ta sušenja traju 1—2
godine i zatim uglavnom prestaju da bi se sastojine zatim oporavljale.
Jedno je sigurno da su brijestovi od sredine 30-ih godina do 1980. godine,
tj. za 45 godina posječeni kao šušci ili izvađeni u proredama zbog
bolesti. Za tih 45 godina ukupno je posječeno preko 2,5 miliona kubnih metara
brijesta, kolika je bila drvna zaliha utvrđena 1937. godine, ne računajući
i prirast na onim stablima koja su bila zdrava do momenta sječe.
Najveći dio zaliha brijesta posječen je do 1950. godine, a samo manji
dio se uspio održati do zadnjeg razdoblja jakog sušenja od 1966—1977. godine.
Sada je brijest još samo simbolički zastupljen u ovim šumama.
Mnogo se raspravljalo i pisalo o uzrocima sušenja prije svega hrasta i
brijesta. U razdoblju velikog sušenja hrasta između 1911—26. godine kao
glavni uzročnici spominju se defolijatori hrasta i to gubar zajedno sa zlatokrajem,
četnjakom i suznikom koji obraste list i zatim napad pepelnice na
novi mladi list. Znatan razlog sušenju pripisuje se i tlu, naročito zamočvarivanju
na terenima gdje voda dugo stagnira u ljetnim mjesecima. Kao
razlog brzom propadanju navodi se i pregusti sklop tada još mladih sastojina
koja stabla imaju slabu, usku krošnju i ne mogu preboliti gubitak
lista dva puta u toku godine.
58