Å UMARSKI LIST 1-2/1988

Iz svega rečenog dolazi se do zaključka da su sadašnje šume u dobrom
stanju, sa znatnom zalihom drvne mase, koja se još neznatno akumulira.
Uza sve nedaće koje su ove sastojine prošle od svog osnutka na prelazu
stoljeća do danas može se zaključiti da je velika sposobnost ovih sastojina da
se za vrlo kratko vrijeme oporave od katastrofalnih sušenja hrasta u periodu
1910 — 26. i nestanka brijesta u periodu 1935 — 80. godina.
Iako je proces sušenja permanentan s dosta izraženim oscilacijama, ukupno
zdravstveno stanje šuma je sve bolje, a i kvaliteta sastojina je u najvećem
postotku vrlo visoka.
Šuma Narače koja se naprijed spominje kao veoma loša i gdje je bila dilema
da li je posjeći ili ne, sada ma oko 250 m 3 drvnu zalihu po jednom hektaru
sa određenom ophodnjom od 120 godina i tečajnim prirastom od 5,94 m 3
po hektaru. Prosječna starost je 80 godina.
Naročito je karakteristično u toj gosopdarskoj jedinici da je u razdoblju
od 1950 — 85. zabilježeno najmanje sušenje i iznosi svega 0,22 m 3 po hektaru
godišnje.
Najveće gosp. jedinice kao što su »Slavir« sa 8.129 ha »Vrbanjske šume«
sa 8.295 ha ili »Debrinja« sa 4.813 ha imaju drvne zalihe na 1 ha 379 m 3 ,
385 m 3 odnosno 310 m 3 s prosječnim starostima od 90, 87 i 80 godina.
Sve su te šume, odnosno pojedini šumski predjeli u prošlosti bili jako
zahvaćeni sušenjem hrasta, nestankom brijesta a proces sušenja je i dalje prisutan.
Znatan doprinos dobrom zdravstvenom stanju šuma na ovom području
su pravilni šumsko uzgojni zahvati i težnja da sve šume budu što više mješovitog
sastava.
Tom cilju puno je pripomogla i činjenica da se zbog stalnih meliorativnih
zahvata u okolno poljoprivredno zemljište, a koje je u znatnoj mjeri provedeno
i na šumskom području, podzemna voda osjetno spustila, tla su postala
sušna i sve više prevladava biljna zajednica Carpino betuli — Quercetum roboris
Rauš (šuma hrasta lužnjaka i običnog graba), kao najstabilnija zajednica
i s najvećom produkcijom drvne mase.
S pojavom DDT-a kao univerzalnog zaštitnog sredstva za suzbijanje štetnih
insekata, prije svega gusjenica defolijatora hrastovog lista, počelo je redovito
suzbijanje ovihš tetnika u godinama prenamnoženja. Od prvih pokusa,
koje su provodili Kovačević i Spaić 1947. i 1948. godine, do danas je
provedeno ukupno više od 15 godišnjih akcija zamagljivanja na 115.000 ha
šuma.
Veličina jednogodišnjih akcija kretala se od 559 ha do 40.563 ha u 1964.
godini. Te 1964. godine zahvaćen je cijeli kompleks spačvanskih šuma na području
Vinkovaca.
U kasnijem razdoblju uglavnom se radilo u najvrijednijim sastojinama.
Zabrana upotrebe DDT-a ponovo je aktualizirala problem zaštite ovih sastojina
i ukoliko se ovo ne riješi na pravi način, može se očekivati ponovo
jače sušenje hrasta.
Dobro organizirana zaštita šuma dala je svoj doprinos današnjem stanju
sastojina. Dijagnostično-prognozna služba prati glavne vrste štetnih insekata
ö'i