Å UMARSKI LIST 1-2/1988

Krajem 20-ih godina fitopatolog Đorđević utvrđuje prisustvo nove
gljive na hrastovom deblu — Ceratostamella merolinensis, kojoj se također
pripisuje znatno učešće u sušenju hrasta.
Sušenje uzrokovano ovom gljivom ponovo se aktualizira u periodu 1971—
—80. godine, kada se na oboljelim hrastovima pojavljuju tipični simptomi o-
pisani za tu gljivu još 1927. godine, pa se i šušci od 1971. do 1976. godine
uglavnom pripisuju toj gljivi. Naročito veliko sušenje u to doba bilo je u
šumi Svenovo odjel 150.
Sušenje se međutim nastavlja i dalje raznim intenzitetom i ako više
nema simptoma te bolesti na stablima kao ranije.
Od 1950. godine do danas najintenzivnije sušenje bilo je od 1950—58.
godine s neznatnim oscilacijama, zatim nastupa dugo razdoblje od 13 godina,
sa izuzetkom 1965—66. godina, kada je sušenje veoma slabo i u prosjeku
se kreće od 3.500—5.000 m :; hrasta godišnje. Od 1983. godine ponovo
se sušenje znatno pojačava i dostiže kulminaciju 1985—86. godine sa 33—
—36.000 nvl
Gradacije gubara u tom razdoblju su bile 1948—50. god., 1962—66, 1970—
—75. god. Redovito sa gubarom u prenamnoženju su i mrazovci koji su sve
brojniji na ovom području.
Intenzitet zaraze od gubara iz gradacije u gradaciju sve više opada
a i mrazovci su od 1977. godine izuzev razdoblja 1981—83. god. u latenci.
Redovito praćenje gubara vrši se od 1963. godine, a mrazovaca od 1971. godine.
Zadnjih 15-tak godina sve više dolazi do prenamnoženja i hrastovog
savijača i to uglavnom u jugoistočnom dijelu šuma, gdje se i javlja najviše
hrastovih sušaca. (Lzubanj, Bok, Paovo, Debrinja, Topolovac).
Hrastova pepelnica javlja se redovito svake godine, ali je njeno prisustvo
nakon šteta od brštenja i tjeranja novog lista naročito izraženo. Već
spomenuto veliko prisustvo sušaca u gore navedenim šumskim predjelima
pojavilo se nakon brštenja od hrastovog savijača i mrazovaca 1982. i 1983.
godine i nakon toga napada pepelnice na drugom listu. Planirana avioakcija
1983. godine nije izvršena zbog nepravovremenog uvoza zaštitnih sredstava.
I u ranijim razdobljima pojačana sušenja redovito su slijedila nakon
gradacija lisnih štetnika na hrastu, prije svega gubara ali i drugih. Sušenje
nastupa jednu do dvije godine nakon jakog brštenja ili golobrsta i napada
pepelnice, što je navedeno i u ranijim radovima.
Utjecaj čovjeka na stabilnost ekosistema je veoma značajan, a intenzivnom
izgradnjom cesta i sve većom upotrebom mehanizacije znatno je poremećena
ta stabilnost.
Na ovom području izgrađeno je zadnjih 20-ak godina veliki broj šumskih
cesta sa često veoma širokim svjetlim pojasevima, čime je u sastojine
uneseno mnogo svjetla, pa se pojačano prisustvo hrastovog savijača u šumama
gosp. jedinice »Vrbanjska šuma«, »Topolovac« i »Debrinja« može u-
pravo tome pripisati.
Izgradnjom cesta i meliorativnim radovima vjerojatno ju poremećen i
režim voda, što sve zajedno dovodi do osjetljivosti ovih sastojina. te nakon
napada lisnih štetnika i pepelnice dovodi do pojačanog sušenja.
59