Å UMARSKI LIST 1-2/1988

stača, što također omogućuje brz transport velikih količina vode u krošnju.
Međutim, vrlo uska zona provoda vode čini ga potencijalno vrlo ranjivim, što
su dokazala katastrofalna masovna sušenja, brijesta, kestena i hrasta.«
»Uzrok sušenja poljskog jasena je koincidencija defolijacije i poplave. Zbog
defolijacije, koje uzrokuje jasenova pipa, stabla nisu u mogućnosti podizati
vodu u krošnje i ishlapljivati je jer je iz funkcije ispao glavni motor dizanja
vode tj. transpiracija. Stupci vode u širokim trahejama prekidaju se i nemogu
se više spojiti. Da bi se održalo u životu, stablo mora izgraditi nove traheje.
Ako to ne uspije, nastaju iznenadna, akutna masovna sušenja stabala. Da li
će se stabla uspjeti spasiti ovisi o tome koliko dugo traje stagniranje vode,
koliko će dugo korjenje izdražati reducirano disanje, uvjetovano defolijacijom.
»Sušenje se može spriječiti eliminiranjem, barem jednoga od dva ključna
elementa koji ga uzrokuju svojim istovremenim djelovanjem. To su poplava
i defolijacija«.
Jača sušenja jasena uslijedila su redovito nakon godina u kojima je bio
jaki napad pipe. Tako imamo pojačano sušenje jasena u 1956 — 57, 1964 — 67,
1974 — 75.
SUŠENJE TOPOLA
U periodu između 1950 — 56. godine podignuto je oko 2.000 ha topola
pretežno klonova serotina, marilandica i robusta i u periodu 1961 — 68. preko
3.000 ha pretežno klona I — 214. Zbog napada bolesti kore Dothichiza popules
i bolesti lista Marssonina sp. topola se počela masovno sušiti i to prvo već
spomenuta tri klona, da bi uskoro došlo do jakog sušenja i klona I — 214.
Najintezivnije sušenje topola je 1975 — 77. godina da bi se zatim smanjivalo
kako su i površine pod topolama smanjivane. Paralelno sa sušenjem i
sječom topola vrši se i potsadnja sa žirom s ciljem ponovnog vraćanja tih površina
u hrastove mješovite sastojine. Sada se topola uzgaja jedino još na aluvijalnom
tlu uz rijeku Dunav kod Vukovara.
RASPRAVA I ZAKLJUČCI
Prema stanju šuma iz 1881. godine bilo je na 33.399 ha državnih šuma
25.488 ha u dobi od preko 120 godina ili 76,9% površina. Te su stare sastojine
zapravo bile znatno starije od 120 godina a prosječna masa na 1 ha iznosila
je 295 m 3 . Danas drvna zaliha po 1 ha iznosi 288 m 3 , tečajni prirast 7,63
m 3 /ha i etat 451.820 m 3 što čini 95% od ukupnog prirasta.
Kada se usporede podaci sadašnjeg stanja šuma sa dalekom 1881. godinom
onda se vidi da je drvna zaliha gotovo identična. Sadašnja prosječna starost
iznosi 69 godina a 1881. godine je vjerojatno bila preko 150 godina.
Tako P. Manojlović 1926. godine navodi da se je na 6.293 kj. posušilo
20.574. starih stabala hrasta s masom od 140.307 m 3 , što iznosi prosječno
6,8 m 3 po stablu. Iz prirasno prihodnih tablica može se vidjeti da su to
starosti do 200 godina.
Po hektaru je dakle bilo oko 30—40 starih hrastovih stabala.
61