You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Sic!esej<br />
181<br />
Kod Tarkovskog čest je rat, ali dva su mjesta najznačajnija,<br />
na početku i na kraju opusa: u Ivanovom djetinjstvu Drugi<br />
svjetski rat kao realnost i u Offretu Treći kao mogućnost. U<br />
Ivanovom djetinjstvu – što je, uz odlični Uspon Larise Šepitko,<br />
najbolji film sa tematikom Drugoga svjetskog rata u<br />
sovjetskoj kinematografiji – smrt, kao riječ poetska u<br />
zaglušujućoj buci krikovlja i nesazvučja, gubi svoju<br />
metafizičku ljepotu i postaje mjerilom nadmoći u<br />
vulgarnome natjecanju. Smrt je takva izravni neprijatelj<br />
duhovnosti, koja se ne objavljuje čak ni u molitvi.<br />
Upravo za molitvom, u Offretu, Alexander, uplašen pred<br />
naznakama novoga rata, tamno strahujući od propasti,<br />
očajem poseže. Njegovo „Oče naš, koji jesi na nebesima...“,<br />
plačno izgovoreno u jednoj od najsnažnijih sekvenci u<br />
cijelom Tarkovskom (njemu osobenoj po oborenom četvrtom<br />
zidu), za spas ljudski i povratak u prijašnje, normalno stanje,<br />
onome što sluša molitvu, nudi sve što ima on, sve što jeste.<br />
Nakon što je u ritualu spavao sa vješticom Marijom, uspio<br />
spasiti porodicu i cijelu civilizaciju od bjesnila rata, Alexander<br />
ispunjava obećanje i predaje obećano sve, od svojega doma<br />
neočekivano čineći bijesno ognjište, na kojemu metaforički<br />
sagorijeva sinegdoha evropske umjetnosti i duhovnosti,<br />
njegovo utočište. („Sve stvari jesu tačna razmena za vatru, i<br />
vatra za sve stvari – kaže Heraklit (Fr. 54) – baš kao što je to<br />
roba za zlato, i zlato za robu.“) Poslije žrtve, jedino istinsko<br />
utočište koje čovjekumjetniku preostaje jeste ludilo – kao<br />
zavjet nepristajanja na uzuse varvarske racionalnosti<br />
savremenoga svijeta, kao zapovijest nijeme nesloge sa<br />
zakonitostima toga svijeta. Sjetimo se primjera: Hölderlin je<br />
bio lud. Sjetimo se iznuđene izluđenosti pustinjaka<br />
njegovoga Hiperiona kada se najzad nastani u Njemačku<br />
koja izruguje se duhu i ne sanjari i koja je toliko slična svijetu<br />
kojega mi živimo. Racionalnost je svjetskovna nesvjesno<br />
sklopila pakt sa budućom propašću. Oni koji to znaju<br />
bezglavo tumaraju i bježe u naručje ludila.<br />
Prije Alexandra, u Nostalgiji, Domenico se, nakon govora<br />
upućenoga gluhome publikumu, na trgu spaljuje uz iskidano<br />
zvukovlje Beethovenove veličanstvene Devete, onoga dijela<br />
četvrtog njezinog stavka u kojemu pjevaju riječi Schillerove<br />
idealističke Ode radosti, zazivajući na bratstvo i čovjekoljublje.<br />
Domenicove riječi, u epohi u kojoj je proročki i pjesnički glas<br />
skrajnut i utišan, niko ne razumije: istinitost sadržana u