You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Sic!critic 47<br />
„Živjeli su sretno i zadovoljno u toj kući...“<br />
(194), „Bilo je to krajem listopada ili početkom<br />
studenog...“ (210), „Tog vikenda u Kaliju<br />
Mersiha je zanijela.“ (221), „I sljedećeg je petka<br />
Pljevljak dobio slobodan dan“ (300), „Tog dana<br />
je, nakon pet sati igre, kao što je i red, pobijedio<br />
najmlađi, Rudolf Zovko.“<br />
Iako je revolucionarnom gestom promijenio registar i<br />
pripovjedača, Jergović nije zaboravio red i tabijat u<br />
pripovijedanju: njegov istraživač i dalje piše: kao što je red u<br />
našoj estetskoj čaršiji, o šestim jutrima, o tim vikendima i tim<br />
danima, o sljedećim petcima, kad je bilo to i to, o nekim ljudima<br />
koje su zvali tako i tako, o tome kako se možete živjeti sretno i<br />
zadovoljno, što sam Bog najbolje zna. Jergović manire i jezičke<br />
vrednote usmenog pripovjedača, dakle, oprisutnjuje i u<br />
registru dokumentarističkom, na posljednjem mjestu gdje bi<br />
se trebalo tako pisati: taj pripovjedački nerv tako živo kuca da<br />
nam se otkriva neuništivim i neiskorjenjivim; ali ne treba<br />
zaboraviti da je to ipak nerv banalnosti i olakotnosti<br />
književne. U Volgi, volgi se čini kao da Jergović i ne zna<br />
drugačije pisati: čim neko pomene književnost – on uzima<br />
pero i počinje pisati u stilu pripovjedačke Bosne i narodne<br />
književnosti, unatoč necjelishodnim okvirima i raznorodnim<br />
tematikama. Ono što je, dakle, kritika proglasila revolucionarnom<br />
gestom – predstavlja podvalu najočiglednije prirode:<br />
registar i pripovjedač su se promijenili samo nominalno –<br />
iskazi Dželala Pljevljaka i neimenovanog novinara u ključnim<br />
stvarima se gotovo nikako i ne razlikuju. I dalje čujemo<br />
potmuli rad one narodne mašine koja otkucava gnomski<br />
iskaz u ritmu frazerskih poskočica i inicijalnih formula<br />
usmenih žanrova, s pripovjedačkim prezentom kao<br />
temeljnim članom; živi glasovi i autentični ljudi ispadaju u<br />
tekstu kao plakati, kao rukotvorine. Jergović kao da se u<br />
jednom trenutku totalno zaboravlja: on više ne zna ni ko je<br />
njegov pripovjedač niti kakav je to oblik narativnog iskaza:<br />
kao da je zaboravio kako se pripovjedač prethodno<br />
deklarirao – nastavlja pisati samo onako kako mu je najlakše<br />
dirljivo ponesen pričanjem.<br />
Jamačno je da ovaj stilski mutant, taj čudovišni amalgam –<br />
pripovjedačka Bosna u dokumentarističkom registru – našoj<br />
(akademskoj) teoriji može poslužiti kao predmet za teoretičku
Change language