24.12.2014 Views

preuzmite deveti broj časopisa - sic

preuzmite deveti broj časopisa - sic

preuzmite deveti broj časopisa - sic

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

Sic!critic 47<br />

„Živjeli su sretno i zadovoljno u toj kući...“<br />

(194), „Bilo je to krajem listopada ili početkom<br />

studenog...“ (210), „Tog vikenda u Kaliju<br />

Mersiha je zanijela.“ (221), „I sljedećeg je petka<br />

Pljevljak dobio slobodan dan“ (300), „Tog dana<br />

je, nakon pet sati igre, kao što je i red, pobijedio<br />

najmlađi, Rudolf Zovko.“<br />

Iako je revolucionarnom gestom promijenio registar i<br />

pripovjedača, Jergović nije zaboravio red i tabijat u<br />

pripovijedanju: njegov istraživač i dalje piše: kao što je red u<br />

našoj estetskoj čaršiji, o šestim jutrima, o tim vikendima i tim<br />

danima, o sljedećim petcima, kad je bilo to i to, o nekim ljudima<br />

koje su zvali tako i tako, o tome kako se možete živjeti sretno i<br />

zadovoljno, što sam Bog najbolje zna. Jergović manire i jezičke<br />

vrednote usmenog pripovjedača, dakle, oprisutnjuje i u<br />

registru dokumentarističkom, na posljednjem mjestu gdje bi<br />

se trebalo tako pisati: taj pripovjedački nerv tako živo kuca da<br />

nam se otkriva neuništivim i neiskorjenjivim; ali ne treba<br />

zaboraviti da je to ipak nerv banalnosti i olakotnosti<br />

književne. U Volgi, volgi se čini kao da Jergović i ne zna<br />

drugačije pisati: čim neko pomene književnost – on uzima<br />

pero i počinje pisati u stilu pripovjedačke Bosne i narodne<br />

književnosti, unatoč necjelishodnim okvirima i raznorodnim<br />

tematikama. Ono što je, dakle, kritika proglasila revolucionarnom<br />

gestom – predstavlja podvalu najočiglednije prirode:<br />

registar i pripovjedač su se promijenili samo nominalno –<br />

iskazi Dželala Pljevljaka i neimenovanog novinara u ključnim<br />

stvarima se gotovo nikako i ne razlikuju. I dalje čujemo<br />

potmuli rad one narodne mašine koja otkucava gnomski<br />

iskaz u ritmu frazerskih poskočica i inicijalnih formula<br />

usmenih žanrova, s pripovjedačkim prezentom kao<br />

temeljnim članom; živi glasovi i autentični ljudi ispadaju u<br />

tekstu kao plakati, kao rukotvorine. Jergović kao da se u<br />

jednom trenutku totalno zaboravlja: on više ne zna ni ko je<br />

njegov pripovjedač niti kakav je to oblik narativnog iskaza:<br />

kao da je zaboravio kako se pripovjedač prethodno<br />

deklarirao – nastavlja pisati samo onako kako mu je najlakše<br />

dirljivo ponesen pričanjem.<br />

Jamačno je da ovaj stilski mutant, taj čudovišni amalgam –<br />

pripovjedačka Bosna u dokumentarističkom registru – našoj<br />

(akademskoj) teoriji može poslužiti kao predmet za teoretičku

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!