preuzmite deveti broj časopisa - sic

92
EstetSic!a
ma”, kao što to rade ustavi i centralne izborne komisije.
Izvjesno je, demokratska epoha i popularna kultura, a koja je
samo produžena reklama, dovest će ljude do jednakosti koju
Karl Marx nije mogao vidjeti ni u najluđim svojim snovima
dijalektičkim. Pravi nacrt današnjega čovjeka, to je
Paracelzijev model homunkulusa. To je bio pravi futurizam. A
od demokratske nauke i od demokratskih univerzalnih
deklaracija o univerzalnim ljudskim pravima očekivati
boljega čovjeka, to je građanski pedagogizam, tj. najobičnija
baljezgarija, koještarija.
Rekli smo: književnost. Ali kakvo rješenje može biti ona
Kad je upitno može li uopće preživjeti, to jest može li biti
korisna. Da bude pristupačna običnom čovjeku Vidjeli smo
na primjeru najnovije verzije “Imena ruže” kolika je to ludost,
koliko smiješno. “Moj san bio je da knjigu naslovim Adso da
Melk. Ovaj naslov bio bi sasvim neutralan, jer je ipak Adso
glas koji pripovjeda. Međutim, naši izdavači ne vole vlastite
imenice; bili su preoblikovani čak i Fermo e Lucia, dok su,
inače, rijetki primjeri kao što je Lemmonio Boreo, Rubé, Metello...
“ Šta ovo uopće i dovraga znači! Da izdavači posjeduju i
snove u glavi g. Eca! Da ako naši izdavači npr. odjednom
odluče da ne vole imenice da pišemo samo s glagolima Ili
ako zavole pisanje samo sa glagolima u infinitivu, jer to je
najjednostavnije, da pišemo samo u infinitivu. Zamislimo
onda jednu infinitivnu verziju “Imena ruže”, tj. verziju za
polupismene čitaoce, tj. skraćenu verziju romana na tri lista i
to, naravno, sa očuvanom radnjom i strukturom romana.
“Početi, pisati, skratiti, imenovati ružu, saopćiti, prodati...”
Tiraž od – 500 miliona primjeraka! Sunca nam ekološkog,
neće ostati nijedno drvo na planeti dok se odštampaju sva ta
izdanja! – Tendencije g. Eca su poprilično besmislene i sa
stanovišta običnih čitalaca i sa književnog stanovišta. G. Eco
može skratiti koliko hoće svoj roman i čak sačuvati radnju i
strukturu do kraja, opet će “obični čitaoci” prije pogledati film
sa Seanom Conneryjem u glavnoj ulozi, jer ti “obični čitaoci”
neobično ne vole čitati književnost. A veresija Umberta Eca u
književnosti je veća od njegovih tiraža. U literarnom smislu,
za g. Eca možda bi bolje bilo da nikada više ne piše postile za
svoje romane; zapravo bolje bi bilo da nikada više ne piše, ni
romane niti postile za bilo šta.
Svrha literature je duboko povezana sa pretpostavljenim
čitaocem. Pretpostavljati običnog čitaoca i pisati, to znači