You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
EstetSic!a<br />
67<br />
Na kraju, i među svim tim jarosnim gitaristima i bubnjarima,<br />
tim misaonim bubnjarima, što su napeti i prazni i izlizani, i još<br />
galame bjesomučno, kao bubanj, drug Gvozdena Ruka skupio<br />
bi dovoljno ljudi tek da pokrene – jedan bend. O, miserere mei,<br />
Deus!<br />
Kako živjeti (i još pisati) u ovom velikom mraku života U<br />
ovom velemraku kojim šiba vjetar gluposti, a da nas taj vjetar i<br />
taj mrak i same ne učini smiješnima Kako ne biti smiješan<br />
Kako Dok nam ovaj smrdljivi vjetar gluposti grči lice, kao<br />
bijesna zubobolja, i kao čeljusti šaka u očajnikovoj kosi ježi našu<br />
kosu, i pleše nam kožom, suludim i jeznim srsima, kao da nam<br />
venama prolaze munjine, a ne krv. Dok nam grči i izokreće svo<br />
tijelo i davi svijest, baca nas u nesvjesticu, delirium, ludilo, na<br />
koncu, u smrt same naše svijesti i savjesti. Kako<br />
Jedan 20. vijek je poput bijesnog očuha svojim crvenocrnim<br />
gvozdenim rukama pocijepao sve papirnato-slovesne<br />
zavjetrine života i ostavio nam dadaistički haos paramparčadi,<br />
haos kojega opet moramo posložiti u nekakav smislen mozaik,<br />
inače ćemo ostati prazni i providni, i nošeni kao plastična kesa<br />
na onom vjetru gluposti. Ali čime da posložimo sve te<br />
kvadratiće činjenica Kada su nam odsječeni prsti. Kad nam je<br />
još uvijek zatečen mozak tim 20. vijekom. I kako Kojoj to<br />
postojećoj filozofiji, metafizici, religiji, nauci sad vjerovati<br />
kojem to savremenom moralnom obzoru dozvoliti da nas<br />
pridobije Poslije 20. vijeka. Kojemu živućem političkom,<br />
kulturnom, ekonomskom, tehnološkom planu razvoja<br />
možemo vjerovati, i prikloniti mu se još Kako osmisliti cijelo<br />
ovo naše, kolektivno i individualno, dezorijentisano kretanje<br />
unutar tohuvabohua našega prostora i vremena, kad je to naše<br />
kretanje obesmislilo samoga sebe, svim tim svojim tehnološkoekonomsko-političko-kulturnim<br />
“razvojnim tokovima” Kad<br />
su ti razvojni tokovi protekli 20. vijekom ončas postali vojni<br />
tokovi, kad su talasima tenkova, topova, iperita, mina i vagona<br />
punih semitskih tjelesa, sušičavih i sivih, kad su optočili<br />
poljane logorskim gvozdenim grmljem. Opovrgli pretpostavke<br />
svih filozofija i religija, metafizika i nauka, logike bilo kakve i<br />
svakog morala, i sad su sve one samo nekakave teorijice,<br />
ukočene, bespomoćne i oneozbiljene pred svijetom, kao<br />
vračare s kotlom nedjelotvorne čarobne čorbe. Tu smo, dakle,<br />
zatečeni i lišeni ozbiljnih kolektivnih inicijativa i napora u<br />
smislu osmišljavanja i harmonizacije naše povijesne putanje.<br />
Jedino, plešući svoj danse macabre, slave jezno sablasti onih što
Change language