preuzmite deveti broj časopisa - sic

42
28 Walter Benjamin.
Pripovjedač. U:
Estetički ogledi, Školska
knjiga, Zagreb, 1986.
29 Danilo Kiš. Gorki
talog iskustva. BIGZ,
Beograd, 1991, str. 35.
Sic!critic
govoriti o Olimpijadi, Vučku i Kirku Douglasu; po Bosni se,
znači, počinjalo tako govoriti kao i svake godine (lijepo piše):
to znači – da se tako po Bosni govorilo i 1910, i 1878, i 1463.
godine. Vjerovatno je pisac htio reći da se po Bosni svake
godine govori tako pred zimu o nekim stvarima: ali mu
jednostavno nije pošlo za rukom napisati ono što je htio;
napisao je da se o stavkama iz 1984. po Bosni počinje govoriti
svake godine: a kako nas ovdje interesuje ono šta je napisao,
a ne šta je htio napisati: možemo konstatovati da prema
Jergovićevu romanu memorija bosanskog mikrokosmosa o
ključnim stvarima seže stoljećima unazad i jezdi vijekovima
naprijed prema budućnosti.
Miljenko Jergović je vodeći rečenice na sumnjivopismen
način doveo raspričanu i priglupu vilu pripovjedačke Bosne
na naš savremeni poetički bal, skinuvši prašinu s jednog stila
koji se u obzorima savremene epohe bjelodano ukazao
necjelishodnim već nakon Prvog svjetskog rata, o čemu je
pisao Walter Benjamin; 28 ratno razaranje kategorije iskustva,
mašinerija grafičke ere koja čitaoca šalje u osamu, poplava
informacija u novinskim registrima – izmetnuli su
pripovjedačku mudrost i umjesnost usmenog pripovjedača u
posvemašnju glupost i nijemost, pred nepreglednim zidinama
čudovišnog svijeta koji on svojim modusima više ne može
spoznati. Oglušujući se na intelektualističke stilizacije jednog
Andrića i Selimovića, Jergović će u romanu oživjeti blisko
narodsko pripovijedanje na rubu skaza – koje će se pokazati
nedjelotvornim u dohvatanju sudova u savremenom dobu.
Kako je napisao Danilo Kiš godine 1973. – „Danas još samo
srednjoškolci veruju, pod uticajem loših profesora, da je
’dobar stil’ onaj koji se najviši bliži ’običnom govoru’“. 29
Na kraju: zašto se ne bi dao vrednovati takav nekorisni
izostanak stilizacije Zašto bi se legitimizirao jedan skok
unazad u tradiciju bez ikakvog validnog razloga Zašto se ne
bi mogao vrednovati različito, kao preimućniji i pretežniji i
dostojniji divljenja jedan višedecenijski rad Selimovićev o
kojem sam svjedoči u svojim esejima, jedan mukotrpni posao
na stilizaciji običnog govora, od kojeg će u transponovanoj
formi ostao tek ritam, na njegovom prevođenju i
prilagođavanju jednom širem sintaksičkom i idejnom
sistemu, na upodobljavanju i produbljivanju i
prenaglašavanju tih univerzalnih osjećanja u sistemu dobro
skovanih tropa, kojim se razvija i postiže čitava dramatika