preuzmite deveti broj časopisa - sic

62
EstetSic!a
želeći saznati samo kako se treba igrati, mi i nemamo pojma oko
čega i zbog čega se igra to kolo, i po čemu se gazi tapkajući tako.
Ujedinjena u čemu je ta “ujedinjena Evropa”, kakve su to
nevidljive sfere, kakva gravitacijska i magnetna polja
ujedinjuju to zvjezdano kolo Zašto se igra, šta se to proslavlja
Zašto danas Afrikanci i Azijati krvare u uličnim protestima
da bi i sami postali Evropljanima Zašto čeznu za jednim
novim, političkim Godvana kopnom Tražeći odgovore,
istrgnuli smo iz sjećanja tek neke ukrasne političkoretorske
cvjetiće, papirnoblijede floskule i plastično nežive hrizanteme,
što se pokazuju svuda, pa ih držimo za odgovore, i
ponavljamo bezvoljno i razvaganjeno, kao gradski zvučnici
kojima je odnekud naređeno da dnevice ponavljaju olinjale
šlagere, tj. tri-četiri rečenice koje već svi znaju napamet ne
mareći o čemu govore. “Političke slobode (i tržišne slobode),
slobodno kretanje ljudi (i roba), razvoj naukâ, tj. tehnologijâ,
tj. ekonomski razvoj, (tj. razvoj automatskih proizvodnih
sredstava i nezaposlenosti). Eto vam zagarantiranog dobitka!”
Samo oni koji imaju mozak veličine bingo-loptice, ili mozak
ispran deterdžentom reklama, mogu ne primjetiti kako je u
navedenim principima suština skrivena za zidovima zagrada
(essentia in parenthesi), a zatim i iskreno povjerovati i ponadati
se još u političko-tehnološko-ekonomsku ovu ringe-ringe-raja
utopiju zvjezdanog kola, blještavovarljivu kao što je blještava
i varljiva reklama za lutriju ili za vešni deterdžent.
Ko ipak nije dovoljno glup da bio sretan u svemu tome
mora vidjeti jedno još nešto. Npr. kako se iza reklamnoljeskavog
i dekorativnog tog plavog i ozvjezdanog čaršafa, šaradesknog
evropskog zvjezdanog bala, krije jedan bal obješenih, jedna
zastava od oznojene ljudske i krvave kože, radničke i vojničke.
Vidjeti da tim panirom mašu, nikakvi plemenitonamjerni
humanisti, već novi-prastari građanski i građanskonehumani
plemenitaši, fantomski sopstvenici akcija i fondova, tj.
pokretači svih društvenih akcija, upravljači društvenog Svega,
što će reći, praroditelji svih velikih i malih modernih ratova,
svih malih i velikih depresija. Izumitelji Dvadesetog vijeka.
Kriminalne pojave! Potomci onih pretprošlostoljetnih i
prošlovjekovnih cilindraša i kaputaša, posjedujuće klase,
buržuja! Sagledati taj praroditeljski grijeh može danas toliko
ljudi koliko je i dugmadi na prosječnom građanskom kaputu.
Jer, njihovi kapitalni politički protivnici su kapitulirali.
Kapitalizirani su. Oni su, kao uostalom i sve ostalo: sold! Nema