Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
182 Sic!esej<br />
njima je tek obesnaženo kopile nekojega višeg,<br />
zaboravljenog principa. Shodno tome, Domenicov je spas<br />
smrt (rođenje) od vatre, – blagodeti čiji je slabašni plamen<br />
pisac Gorčakov, posvećujući mu ugasnuće života kao<br />
uzdarje, u čudesno dugoj sekvenci (jednoj od<br />
najprofinjenijih u cijelom Tarkovskom) uspio prenijeti duž<br />
bazena, od početka do kraja, od „rođenja do trenutka smrti“.<br />
Ova je scena sažeti oslik ljudskoga života i borbi koje on<br />
nužno pretpostavlja. U njoj je, ispovijeda se Tarkovski<br />
glumcu Olegu Jankovskom, „istinski smisao mojega života“.<br />
Svoje je djelanje i tvorenje Tarkovski gledao kao<br />
obvezujući poziv jedne vrhovne moralnosti, kao odgovor na<br />
apriornu svrhovnost umjetnika, koji se od običnoga čovjeka<br />
razlikuje rijetkom darovitošću kobi i opstojnijom osjetilnošću<br />
za zbiljskosti, posuđenim sposobnostima koje treba, odnosno<br />
hoće, iskoristiti za pomjeranje ka prvotnim i posljednjim<br />
ciljevima ovosvjetovnoga postojanja svojeg: ka ljepoti i<br />
duhovnosti, što slika su prirode ljudske, spokojne i velike,<br />
premda sada tek krhotine daleke i zaboravljene, mada ne<br />
mrtve i nepovratne slike, koja, možda, počiva i počivala je<br />
samo u zadivljujućoj stvarnosti svijeta ideja. U zakucima<br />
beskrajnoga kozmosa ljudskog uma i duha stidljivo se skriva<br />
istina – sloboda, čovjekova osobina najslavnija, sa kojom<br />
ovdje prebiva on vanredno različit od životinjskosti. Pri<br />
odabiru između dobra i zla ona je njegovo oružje najopasnije:<br />
ova vječita spoznaja razlog je vrijednih etičkih nelagoda<br />
svakoga umom i duhom obdarenog umjetnika.<br />
Ne vjerujući opojstvima opsjena, uobrazilja i zavođenja<br />
krivih nagona, umjetnik na udovima svojega stvaralaštva<br />
osjeća svirepe negve uvjetovanosti tragičke koja jeste u samoj<br />
prajezgri umjetničkoga bivstva. On, sa velikom sadržinom<br />
pjesničkoga elementa u sebi, poznaje dužnosti svoje i<br />
posvema je spreman ili ispuniti ih ili u protivnome vječnošću<br />
biti proklet, pošto zna da poslanje umjetničko nije ni nužda<br />
ni privilegiranost tek u licemjernoj nasladi niti<br />
konformističko preimućstvo darovitoga. – „Umjetnik je<br />
uvijek sluga i on vječito nastoji otplatiti talenat koji mu je kao<br />
nekim čudom dat.“ – Sedam Tarkovskijevih mističnih poema<br />
dokaz su privrženosti maksimi koju je djelanjem i tvorenjem<br />
pokorno slijedio.<br />
Stoga što im pogled, kroz rasprsnuća u nestalnosti<br />
kretajućega i neodredljivoga svijeta, prodire iza proste
Change language