Å UMARSKI LIST 3-4/1994 - HÅ D

IN MEMORIAMIVAN DUJANIĆ1932-1992.Nakon kratkotrajne podmukle bolestitiho je prestalo kucati srce našegdragog Duje na veliku žalost njegovihnajbližih, te mnogobrojnih prijatelja iznanaca. Njegovim preranim odlaskomnaša šumarska struka ostala je siromašnijaza još jedan plemeniti i sadržajnijiživot.Ivan Duje Dujanić rođen je slučajnou Senju, gdje mu je u to vrijeme službovaootac. Svog mjesta rođenja jedva seprisjeća, jer je otac, odmah po njegovurođenju, bio premješten. Iako su muroditelji rodom iz Istre, malom Ivanustjecajem okolnosti nije bilo suđeno dase rodi i odraste u ovom divnom kutkunaše domovine.Osnovnu školu pohađa u Crikvenicii Glini, a sedmoljetku (nižu gimnaziju)u Petrinji. Nakon uspješno položenemale mature zapošljava se na godinudana u Poduzeću za iskorištavanješuma Sisak, a zatim se uspijeva upisatiu renomiranu Srednju (saveznu) šumarskuškolu za krš u Splitu. Za četverogodišnjegškolovanja od 1948—1952. g.prolazi kroz ruke vrsnih šumarskih nastavnika,što je bila puna garancija zavidnestručne razine završenih šumarskihtehničara. Po završetku mature zapošljavase na godinu dana u Šumskomgospodarstvu »Viševica«, Rijeka —Odjelu za uređivanje šuma, do odlaskau vojsku. Ovaj prvi doticaj s uređivanjemšuma na početku radnog vijekaodredio mu je daljnju sudbinu. Zavolioje ovu tešku i zahtjevnu šumarsku disciplinukojoj će pokloniti najbolje godinesvog života. Dujina urođena točnost,urednost, smisao za rad s preciznimgeodetskim instrumentima i tehničkaperfekcija kod izrade karata došlaje do punog izražaja. U tome ga ni ujednom trenutku nije pokolebao teškiterenski rad u šumama Gorskog kotara,Velike Kapele, Velebita, Učke i drugihsusjednih šumskih predjela. Nedostatakvozila i slaba otvorenost šuma nalagalisu višednevni smještaj u neadekvatnimšumskim nastambama, lošu prehranu icjelodnevna iscrpljujuća pješačenja; čestoi u nepovoljnim klimatskim prilikama.U takvom tempu izdržao je Dujeskoro dva desetljeća, od 1952-1972.g., uz dva kraća prekida od ukupnodvije godine i to najprije zbog vojske,a zatim rada u šumariji Crni Lug, 1957/58. g., na mjestu kontrolnog lugara.Stručni ispit polaže 1956. godine štomu omogućuje napredovanje u službi,pa tako 1962. g. postaje referent uređivanjašuma. Potvrdu o njegovu uspješnuradu nalazimo u više godišnjihocjena datih od rukovoditelja tadašnjihslužbi uređivanja šuma. U većini ocjenaosobito se ističe njegovo vrlo dobro poznavanjeposlova na uređivanju šuma,kao i visoka razina izrade tehnički dotjeranihnacrta i matrica, sačinjenih izpodataka njegove precizne izmjere naterenu i izračunavanja podataka. Vjerodostojnosttakvih ocjena potvrdila se ikasnije prilikom izrade novih karata odstrane novoosnovanih sekcija za uredivanje šuma nakon 1972. godine. I tadasu njegovi precizni temeljni nacrti u cijelostiposlužili kao valjane podlogekod izrade novih nacrta.Za njegovog višegodišnjeg rada uuređivanju šuma događaju se česte organizacijskepromjene, koje se najčešćenegativno odražavaju na njezinu kvalitetu.Takva su zbivanja nažalost krajem1972. godine stvorila preduvjete za konačnulikvidaciju poznate nasljedniceSlužbe uređivanja šuma nekadašnje sušačkedirekcije šuma. Zahvaljujući dobrojvolji novoformiranog trgovačkogpoduzeća »Drvo«, gotovo je svim šumarskimstručnjacima iz uređivanjašuma bio osiguran posao. U nemogućnostinastavka obavljanja dotadašnjihposlova, većina stručnjaka bila je prisiljenaprihvatiti poslove u »Drvu« uokviru njegove isključive trgovačke djelatnosti.Tako je Ivan bio raspoređenza šefa skladišta konsignacije u Sektoruvanjske trgovine, u razdoblju od 1973.g. do odlaska u mirovinu, sredinom1991. godine. Osim toga u kraćem vremenu,od 1980-1983. g., obavlja i dodatneposlove referenta općih poslova.Vrijedno je istaknuti njegovu ljubavprema filateliji, pa je to sigurno jedanod rijetkih šumara-filatelista. Ovaj njegovhobi pogotovo je zanimljiv za našustruku, jer je Duje uspio prirediti višetematskih zbirki iz šumarstva, srodnihprirodnih znanosti i ostalih područja,koje su dobile visoke nagrade na višedomaćih i međunarodnih izložbi. Zanimanjeza sakupljanje marki pokazujeveć 1949. godine, ali se time intenzivnopočeo baviti 1965. g., kad se učlaniou Filatelističko društvo »Rijeka«, gdjeće obavljati odgovorne funkcije, od1975—1992. godine. Propagira ljubavsakupljanja maraka, osobito međumlađim naraštajem, jer kako je čestogovorio: »To je zabava i uživanje kojimse proširuje opća kultura, a razvija seveća odgojna, obrazovna i uopće stvaralačkavrijednost svakog poklonikaovog hobija.« Međutim, njegova ljubavbila su putovanja i istraživanja, ali zato nije imao mogućnosti, pa su mu upomoć priskočile njegove marke s kojimaje u mislima brodio tim nedokučivimprostranstvima. Smatram da binaša struka dobro učinila kad bi otkupilazbirke iz područja šumarstva, kojebi se potom mogle izložiti na nekimistaknutim mjestima u našim šumarskimustanovama.Nažalost opaka bolest, nakon odlaskau mirovinu, naprasno prekida njegovživotni put. Kada smo mogli očekivatinjegove nove uspjehe u područjufilatelije a smireniji život u krugu svojihnajbližih, dogodilo se ono najgore.Opraštajući se na kraju od mog prijateljaDuje, želio bih njegovu suprugu,djecu i unuke, te ostalu rodbinu, prijateljei znance upoznati s jednom misliMartina Kessela, koji kaže: »Sasvim jeizlišno pitati ima li život ili nema nekakavsmisao. On ima onakav smisao kakavmu mi dajemo.«U tom pogledu život našeg Dujeimao je zaista pravi smisao.Mr. Vice Ivančević133