Å UMARSKI LIST 3-4/1994 - HÅ D

Ivica podmeće svoje rame ne za plakanjeveć rame i leđa pod opožarene crnei čađave borove trupce do pojasa u moru,pomažući otpremu ovih brodovimas otoka Šćedra ili uvala Hvara: Duboke,Dubovice, Zavale i Sv. Nedilje. Sveradi s voljom i ljubavlju, savješću i moralnimnačelima usađenih u dušu većgeneracijama svojih predaka. Radi istišće zube u moru teškoća da bi Šumskogospodarstvo Hvar postojalo i egzistiralo.23. studenog 1984., podržan ištovan od svojih suradnika, upravlja gospodarstvomi vodi ga uspješno kao direktor.Prije sudbonosnih događaja u Hrvatskoji za Hrvatsku 1989. godine, našIvica osjeća prve tegobe kobne bolesti.Ne vjeruje i prkosi joj svojim optimizmom,vedrinom i voljom, unoseći željuza životom, bodri svoje najbliže,svoje suradnike, prijatelje i znance. Sjećajuga se ovakovim i s plodovima sasvoje zemlje darovani im i VukovarciHvara. Nema šumara, radnika ili sjekača,kolege ili našeg znanstvenika kojije došao u Hvar, a da ga naš Ivica nije»provukao« kroz svoju obitelj i dom tena rastanku »ugurao« u ruke vrećicuzrelog voća iz svog vrta za sretan put.Uspostavom samostalne RepublikeHrvatske i donošenjem Zakona o šumama1991. godine te prvom pravomi znakovitom reorganizacijom šumarstvaHrvatske u Javno poduzeće »Hrvatskešume«, Ivica je novom sistematizacijompostavljen za pomoćnikaupravitelja Šumarije Hvar, Upravešuma Split, gdje nas šumare Dalmacijeostavlja tužnim ali ponosnim što smoga imali za suradnika, šefa, direktora,pomoćnika upravitelja, ali još više zaiskrenog prijatelja, dragog kolegu i čovjeka.Tog smiraja sunca od prije godinudana Ivica nije ostavljen uzvišenju miraiznad grada Hvara, molitve traju ovlaženesuzama njegove supruge Marije,marljivog sina Nikše i brižne kćeri Ranke.Otac Nikola zašao u devedesetugodinu života s nevjericom svakodnevnoodlazi preko Pjace Sv. Stjepanado svog vinograda.Naše sjećanje završili bi riječimaoproštaja u smiraju, ... Hvala Ti u imešuma, ovih već poodavno stasalih i onihkoje tek stasaju na Tvom otoku, a ukoje si ulio svoju skrb kao šumar iljubav kao čovjek ovog otoka. I onesu danas, na svoj poseban način, ovdjes nama nazočne i opraštaju se od svogIvice ... Hvar je danas siromašniji, anebo bogatije za jednog Ivicu.Dipl. inž. Porin Schreiber136