Å UMARSKI LIST 3-4/1994 - HÅ D

na rad u taj centar, opet u nekolikoraznih organizacija, jer su se i one mijenjale.Ovdje počinje i uspon karijereinž. Komlinovića, postaje čelni čovjeku tadašnjoj šumarskoj organizaciji. Imautjecaja u političkim organizacijama,što se pozitivno odražava i na uspon irazvoj struke. Šumarstvo dobiva u tomdijelu Slavonije jedno izrazito mjesto,razumijevanje i važnost za tu granu privredeu toj mikroregiji. Unapređuje sei dovodi u prvi plan lovstvo i otkrivanjegov značaj. Osniva se osnovno šumarskoškolstvo, toliko potrebno za izvođenjeradova, osiguravaju se sredstvaza uvođenje mehanizacije za izgradnjušumske infrastrukture.Dolazi do veće reorganizacije, pa inž.Komlinović, stekavši glas vrsnoga organizatora,prelazi 1960. godine u Zagrebu vrhovnu šumarsku upravu, gdje kaoVtor dijela područja Hrvatskeuuavija inspekcijske poslove i upravnuslužbu, s uspjehom visoko kvalitetnogKrajem 1955. godine negdje u proljećezavršava školu i stječe diplomušumarskog tehničara. Nakon ove odlazi»odužiti« svoju obvezu »armiji« u Ljubljanui Maribor. Vraća se nakon osamnaestmjeseci u proljeće 1957. u svojHvar, u očev Dom, na nekad i opetdanas (Pjacu) Trg. Sv. Stjepana. Zapošljavase kao (pripravnik) radnik-smostručnjaka.U mirovinu odlazi 1. siječnja1975. godine.Bio je izrazito porodični čovjek, volioje obitelj, brinuo se svesrdno za nju,te drugo za njega i nije postojalo —dom i obitelj. Izgubio je dvije supruge,ali je u svojoj supruzi Mariji našao prijateljai zaštitnika do smrti 13. prosinca1993.Neka ostane trajna uspomena na inž.Dragu Komlinovića.Franjo PetrovićIVICA MILIČIĆ12. 8. 1935. - 14. 4. 1993.14. travnja 1994. godine navršava segodinu dana od prerane smrti našegIvice, ostavljajući ga uzvišenju miraSvetog Nikole na Glavici, iznad gradaHvara u smiraju sunca, njegovi najmiliji,šumari Dalmacije i svi oni koji suosjećali svoj dug i štovanje prema Ivici,dostojno ga i srcem ispratili kao iskrenogprijatelja, dragog kolegu, poštenogčovjeka, humanistu i dušu s nadom uSvevišnjeg.U smiraju sunca s morem u obzorurekli smo mu na oproštaju, ... imao jenaš Ivica dvije velike, temeljne životneljubavi: svoju obitelj i svoju Šumariju.U jednu i drugu ljubav ulio je svešto je imao, čitavog sebe, svu svojudušu. U prvu i drugu ljubav ulio jesvojeg Boga u kojeg je djetinjim pouzdanjemvjerovao i od kojeg se ni unajtežim svojim trenucima nije odvajao.Naprotiv, uz Njega i iz Njega crpio jesnagu da izdrži ...Riječi oproštaja bile su tog četvrtka,15. travnja 1993. godine u ime J.P.»Hrvatske šume«, Uprave šuma Split,Šumarije Hvar i Hrvatskog šumarskogdruštva Dalmacije, u ime kolega, prijateljai štovatelja našeg Ivice.Kažemo Ivice, bez puno pridjeva,oslovljavanja i službenog naziva, jer samimimenom i spominjanjem imena Ivica,sve je bilo rečeno, poznato i prepoznatljivomeđu šumarima Dalmacije.Ivan Miličić rođen je u Hvaru 12.kolovoza 1935. godine od majke Franke,rođene Novak iz hvarske obitelji ioca Nikole poljodjelatnika, također izHvara. Pradjed Ivice, gospodin MateMiličić bio je pomorac i prvi turističkidjelatnik otoka Hvara, prvi hotelijerkoji je renovirao zgradu na hvarskojrivi — obali u prvi hotel kojeg gradHvar dobija 1930. godine imenom »Slavija«.Cjelokupna obitelj usmjerena jeotvaranju hotela i svi skrbe o njegovojopstojnosti i na svoj način unose prvekorake razvoja turizma Hvara.Bilo je u obitelji i težaka i liječnika,a najviše dobrih i marljivih ljudi, pa ihzatiče kazna nacionalizacije 1948. godine.Obitelj Miličić ispašta svoju pokoruutjehom u Boga i deset prstiju zarivenihi upetih u zemlju marljivog i ustrajnogoca Nikole, priskrbljujući postojanje iživot peteročlanoj obitelji. Upornim ipoštenim marom oca poglavito na zemlji,ponekad ribarenjem te majkom kućanicomkoja izbivanjem supruga namoru radi i na zemlji i u kući, Ivicazavršava osnovnu školu u Hvaru. SklonošćuIvice te brižnim roditeljskim željama,upućuju ga 1952. godine u Srednjušumarsku školu za krš u Splitu. Socem Nikolom ostaju dva sina Mate iAnte uporno radeći i skrbeći školovanjeIvici.lar u Šumariji Hvar, a prvi direktorbijaše mu dipl. inž. Branko Bičanić.Na ovom radnom mjestu ostaje do 31.prosinca 1957. godine. Od 1. siječnja1958. godine postaje revirnikom oveŠumarije, a ovu po umirovljenju inž.Bičanića vodi tehničar Stipe Radovanović.Tijekom te godine braća Mate iAnte, nepomirljivi »ubilježbom i obilježjimaobitelji kulaka i vjerom u Boga«ostavljaju svoje roditelje i Ivicu, proganjani,ilegalno napuštaju Hvar i kaomnogi Hrvati odlaze u svijet.Prerano gubi majku, a otac suprugu.Godine 1963. svija svoje obiteljsko gnijezdos gospođicom Marijom Bratanovićiz Hvara. Skupa su jači protiv tadašnjegsvjetonazora i manira pojedinaca»malog mista«.Ono što je obitelj Miličić doživjela ipreživjela 1948. godine, slična sudbina»nacionalizacije«, zahvaća i ŠumarijuHvar. Naime, ondašnja Skupština općineHvar 31. ožujka 1969. godine rasformiralaje Šumariju zbog navodnoggubitka od jednog milijuna dinara, nedozvoljavajućida se bavi dodatnim djelatnostimakao što je turizam te da pokušasanirati prividan gubitak. Polovicaradnog osoblja sa svim osnovnim sredstvima— poslovnom zgradom, garažama,destilerijom smole, brod i drugasredstva po »nalogu« odlaze, odnosnoprelaze u vlasništvo hotelskog poduzeća,a dio u službe Skupštine općineHvar.Naravno, slijedi pokora Ivici i postavljaga se lugarom pri općini Hvarsve do 31. prosinca 1969. godine. Od1. siječnja 1971. godine raspoređuje seza referenta šumarstva do 31. prosinca1981. godine. Od 1. siječnja 1982. godineu skladu s tadašnjim Zakonom ošumama i unošenjem poboljšica u ovudjelatnost na području Dalmacije, Ivicaprelazi na radno mjesto revirnika uŠumsko gospodarstvo Hvar, kojeg vodine svojom krivnjom nastavnik, kao v.d.direktora Stjepan Olujić. I tada naš135