Å UMARSKI LIST 3-4/1994 - HÅ D

ŽELJKO ŠKRGATIĆ1913-1994.Iznenada nas je napustio još jedančlan našeg društva. 4. 2. 1994. umroje inž. Zeljko Škrgatić.Inž. Željko Škrgatić rođen je 1913.godine u Požegi. Gimnaziju je završiou Zagrebu, a sjedio je u razredu s mnogimkasnije poznatim osobama iz kulturnog,znanstvenog i stručnog životaZagreba.Šumarski fakultet završio je u Zagrebu,a u službu je stupio kao pripravnik1940. godine na Sušaku u Direkciji šuma.1941. godine biva premješten uGospić gdje je tada osnovana Direkcijašuma za Liku, što je zapravo preseljenjeDirekcije sa Sušaka koji je tada biopod talijanskom okupacijom. U Direkcijiu Gospiću inž. Škrgatić radi u gradevinskom odjelu, a kao mladom stručnjakupovjerava mu se vođenje izgradnjenove zgrade Direkcije pod stručnimnadzorom iskusnog inž. Despota. Ovoje bila prilika koju je inž. Škrgatić obilatoiskoristio, zavolio to područje, tesu kroz čitav kasniji njegov radni vijekvisokogradnje bile u središtu njegovogstručnog interesa.Tijekom 1943. godine inž. Škrgatićodlazi na službu u Pleternicu te nakonkraćeg rada u Daruvaru 1946. godineodlazi u Novu Gradišku gdje ostaje 18godina, do 1964. godine. Za službe uNovoj Gradiški postaje tehničkim direktoromŠumskog građevinskog podu-zeca 1949. godine. Naime, po završetkudrugog svjetskog rata šume su bile jediniizvor sredstava za obnovu zemlje.Za eksploataciju je bilo potrebno izgraditiili obnoviti porušene šumske prometnice,uglavnom željeznicu, jer je autotransporttek bio u začetku. Spaljenesu i razorene sve lugarnice i druge gospodarskezgrade bez kojih nije bilomoguće gospodarenje šumama. Za realizacijuovako velikog programa izgradnješumskih prometnica i zgrada osnivanasu Šumska građevna poduzeća.Na položaj tehničkog direktora takvogpoduzeća u Novoj Gradiški došao jeinž. Škrgatić. Najveću odgovornost zarad poduzeća snosio je, kako je poznato,upravo tehnički direktor. Za takvusu zadaću bile potrebne, uz stručne ifizičko-organizacijske sposobnosti. Pomanjkanjematerijala, strojeva i radnesnage stvaralo je nerješive probleme.Uz projektiranje i izgradnju šumskihželjeznica, inž. Škrgatić odgojio jemnoge mlade stručnjake. Uživao je visokistručni ugled za područje visokogradnje.Sve projekte za zgrade radioje sam, a manje je poznato da je sudjelovaona natječajima za projektiranjejavnih zgrada te da je dobio prvu nagraduza stambeno-poslovnu višekatnicuu Novoj Gradiški. Njegovi stručniuspjesi pribavili su mu priznanje pretpostavljenihi nepodijeljeno poštovanjesuradnika.Kao istaknuti stručnjak u područjuizgradnje šumskih prometnica i privred-nih objekata dolazi 1964. godine u Projektnibiro »Palmotićeva 45« u Zagrebu,koji je i tada bio angažiran u područjušumarstva.Radio je kao samostalni projektantna izradi i nadzoru projekata javnih cesta,jer se tada dolaskom mladih građevinskihstručnjaka mijenja sadržaj radai biro projektira objekte svih vrsta niskogradnje.Šezdesetih godina, sudjelujućiu investicijskoj grupi Fonda RepublikeHrvatske za gradnju dijela Jadransketurističke ceste na područjuDubrovnika, projektira sve objekte(propuste i mostove) koji se pojavljujuu projektiranju cesta. Inž. Škrgatić projektirana desetke kilometara šumskihcesta na području Novske, Lipovljanai Gradiške. Sedamdesetih godina projektiraprometnice novog turističkognaselja Červar kod Poreča koje postajenovi turistički grad s više od deset tisućastanovnika.Radeći velik dio svog radnog vijekakao projektant u Projektnom birou»Palmotićeva 45« na projektiranju javnihcesta svih kategorija, inž. Škrgatićdao je veliki stručni doprinos.Uvijek tih, nenametljiv, staložen imiran, u radu točan i temeljit, kao suradniksiguran i odgovoran, kao prijateljodan i iskren, inž. Škrgatić bio jecijenjen i poštovan od svih kolega isuradnika. Takvog će ga zadržati u sjećanjusvi koji su ga poznavali.Ing. Pavle JurićDRAGUTIN KOMLINOVIĆ,dipl. inž. šumarstva1907.-1993.Kada se sa prijateljem u visokoj starosnojdobi obnavljaju uspomene i sjećanjana prošlost i na prijeđeni životniput, osobito ako su životni putevi imalibezbroj dodira i sukladnosti, onda jeto ugodno i vedro, ukazuje na smisaoi korist života. Ako se uspomene i sjećanjaobnavljaju za umrlim prijateljem,onda to stvara bol i žalost, ali i utjehuda se generacijama ne izbriše uspomena,da se održi pietet umrlome, ali etoi neka besmrtnost ovim nekrologom.Ako se još utješimo kršćanskom doktrinomo besmrtnosti duše, ili Sokratskimpoimanjem da je smrt slična snu, daduh ostavlja materijalno tijelo i odlaziu besmrtnost, onda materijalni odlazaks ovoga svijeta predstavlja normalni toksvega živoga.Tako razmišljam, slažući ove retkeza umrlog prijatelja i kolegu u struci,Dragu Komlinovića, dipl. inž. šumarstva.Pregledat ćemo i trajno upisatiživotni put.Rođen je u Petrinji 3. rujna 1907. ugradu koji je imao tradiciju da dajezaljubljenike u šumu i u šumarski poziv.Tu u Petrinji završava gimnaziju,a Šumarski fakultet u Zagrebu, u veljači1936. godine. Prvih nekoliko godina,od 6. srpnja 1936. do 3. rujna 1938.godine radi kao tzv. umni nadničar.Tada je postavljen kao šumarski pripravniki od tada počinje njegova šumarskapraksa i rad.Radio je u više šumarskih organizacija,u to predratno vrijeme, najduže uDirekciji šuma Banja Luka do siječnja1944. godine, zatim kratko vrijeme uDirekciji šuma Zagreb, a od siječnja1945. godine prelazi u Slavoniju u šumarijuOkučani, Hrvatska Dubica, Pakrac,pa šumariju Rajić, u Požegu,Novsku, već kako su se tada mijenjaliorganizacijski odnosi u šumarstvu. Krajem1949. godine osnivanjem šumarskogcentra u Novoj Gradiški, prelazi134