studija o gmo vijeće za gmo 2013 - Ministarstvo zdravlja

Negdje između ova dva termina je intrageneza, koja je definirana kao genetička modifikacijaorganizma primaoca genima iste ili seksualno kompatibilne vrste (kao i kod cisgeneze), ali uslučaju intrageneze ti geni ne moraju biti cjeloviti, znači mogu biti korišteni njihovi fragmenti,ili npr. geni bez introna; takvi geni mogu biti unešeni u genom primaoca i u „antisense“orijentaciji, a mogu imati i regulatorne sekvence koje potječu od drugih, seksualnoinkompatibilnih organizama. Selektivni marker gen ne smije biti prisutan u biljci dobivenojintragenezom kao niti granična sekvenca T-DNA (Molesini i sur., 2012).Budući da cisgenične biljke ne sadrže strane gene i u tom pogledu su slične biljkamaoplemenjenim klasičnim metodama, Europska komisija je uputila upit EFSA-i da preispitametodiku za procjenu rizika za cisgenične i intragenične biljke (a) za uvođenje u okoliš, (b)kao hranu za ljude i životinje. EFSA GMO Panel je zaključio da postojeće upute i dokumentekoji se odnose na procjenu rizika genetički modificiranih (transgeničnih) organizama („caseby case“ metodom) treba primjenjivani i na cisgenične kao i intragenične biljke, što otežavanjihovu komercijalizaciju. Ipak, opasnosti (rizike) vezane uz cisgenične biljke izjednačavaju sonima vezanim uz biljke oplemenjene klasičnim (konvencionalnim) oplemenjivanjem, dokeventualne opasnosti intrageneze i transgeneze izjednačavaju (EFSA, 2012). To budioptimizam kod znanstvenika i potencijalnih aplikanata za priznavanje novih GM cisgeničnihkultivatra, da će proces priznavanja ovih ipak biti pojednostavljen.I istraživanje Eurobarometra u europskim zemljama također pokazuje da su biljke dobivenecisgenezom ili intragenezom prihvatljivije, prema javnom mišljenju, nego transgenične biljke.Korisni utjecaji postojećih GM biljakaUtjecaj GM kultura na povećanje prinosaPovećanja prinosa kao posljedicu sjetve GM kultura potrebno je razmatrati po pojedinoj vrsti isvojstvu. Analizirajući 11 godišnju proizvodnju (1996-2006) GM kukuruza, uljane repice isoje, Brooks i sur. (2010) dolaze do slijedećih rezultata:GM kukuruz tolerantan na kukce pridonio je povećanju prinosa u svim zemljama gdje seuzgaja (uspoređujući prinose s prinosima konvencionalnog kukuruza). Povećanje prinosaiznosi od +5% (+0.31 t/ha) u Sjevernoj Americi do čak +24% (+0.72 t/ha) na Filipinima. Uprosjeku, povećanje prinosa od uzgoja kukuruza tolerantnog na kukce za sva područja gdje seje u proučavanom razdoblju uzgajao iznosi +5.7% (+0.45 t/ha) što preračunato znači oko 47milijuna tona dodatnog uroda.U GM soji tolerantnoj na totalni herbicid eliminacija korova primjenom totalnih herbicidaznatno je jednostavnija, učinkovitija i jeftinija u odnosu na onu kod klasičnih kultivara gdje sugubici prinosa uslijed kompeticije soje i korova za hranjivima značajni. Povećanje prinosa kaoindirektna posljedica navedenog rijetko je zabilježena (npr. u Rumunjskoj je to povećanjeiznosilo čak +30%). Ali, ova soja je omogućila primjenu reducirane obrade tla ili čak notillagesistema što je ubrzalo (eliminiralo) prethodnu agrotehničku pripremu tla te u JužnojAmerici omogućilo sjetvu soje kao drugog usjeva odmah iza žetve pšenice. Između 1996-2006 taj drugi usjev donio je 53.1 milijun tona dodatnog zrna soje u Argentini i Paragvaju.GM uljana repica tolerantna na herbicide pridonosi znatno efikasnijoj kontroli korova uodnosu na konvencionalne usjeve (Brooks i sur. 2010; Gusta i sur. 2011). Kao posljedica togau SAD-u je za 11-godišnje razdoblje zabilježeno povećanje prinosa od +6% (+0.1 t/ha), a u