studija o gmo vijeće za gmo 2013 - Ministarstvo zdravlja

epica, pamuk, karanfil, lan, kukuruz, dinja, papaja, krumpir, riža, bundeva, šećernarepa, duhan, rajčica, cikorija, šljiva i pšenica. Među njima su ekonomski najznačajnijeupravo one s kojima se i počelo: soja, kukuruz, pamuk i uljana repica. Soja je ujednoi prva biljna vrsta kod koje više od 50% svjetske proizvodnje potječe od GM kultura(danas preko 60%).GMO hrana dostupna je potrošačima u zadnjih deset godina. Širom svijeta, anaročito u Americi ljudi je konzumiraju bez vidljivih utjecaja na zdravlje, što jeevidentirano kroz brojne recenzirane znanstvene časopise i dokumente te izvještajeregulatornih tijela i agencija. No, o teoretski mogućim dugotrajnim utjecajima za sadane možemo govoriti. Osnovni princip procjene rizika i neškodljivosti GM proizvoda jeda se ocjenjuje individualni proizvod, a ne tehnologija. Strategija procjene rizika zaGMO uključuje: informacije o karakteristikama modifikacije uključujući funkciju iosobine novog gena; neškodljivost, alergenost i prehrambena vrijednost novihsupstancija/produkata ekspresije; identifikacija i evaluacija svih promjena u sastavumodificiranog proizvoda, ispitivanje neželjenih pojava; utjecaj modifikacije natoksikološka svojstva; uloga nove hrane u prehrani; potencijalni učinci prerade ikvarenja na GM proizvod itd. Osiguranje neškodljivosti takvih namirnica zahtijevapotpuno drugačiji pristup jer, za razliku od konvencionalnih namirnica s kojima smokroz stoljeća uporabe postigli ravnotežu i poznati su nam njihov sastav, namjena imogućnosti štetnog djelovanja, za genetski modificirane namirnice, s kojima se svedogodilo u posljednjih deset godina, to sasvim sigurno ne možemo reći. Svjetskazdravstvena organizacija razvila je, u suradnji s drugim agencijama, glede ocjeneneškodljivosti genetski modificiranih i drugih novih namirnica (namirnice koje sudobivene novim tehnologijama ili se nisu u bitnoj mjeri koristile u prehrani), posebanpristup koji se temelji na dokazivanju «ekvivalentnosti u bitnoj mjeri», tj. da se zasvaku novu namirnicu utvrdi istovjetnost s njezinim konvencionalnim pandanom te,ako istovjetnost postoji, nova namirnica se tretira kao i njezin «original», a ako nije,treba biti podvrgnuta rigoroznim ispitivanjima neškodljivosti (toksikološka,alergološka, prehrambena i druga ispitivanja). Po tom principu dakle, ocjenjuje se dali hrana ili proizvod ima iste razine varijacija ključnih nutrijenata i toksikanata kaokonvencionalni pandan ili ne. Princip ekvivalentnosti u bitnoj mjeri nije dakle metodaza ocjenu neškodljivosti sama po sebi nego kriterij po kojem se na nekoj novojnamirnici treba primijeniti testiranje neškodljivosti. Pri ocjeni neškodljivosti svakogGMO-a nužno je zadržati individualni pristup, tj. ocjenjivati neškodljivost svakog GMOili proizvoda za sebe (8). Neke od zabrinutosti za zdravlje ljudi koje se vežu uzkomercijalnu uporabu i konzumaciju GMO-a su pojava alergija, novih toksičnihprodukata, prijenos rezistencije na antibiotike, modifikacija mikrobiološke flore crijevaili interakcija transgena s DNK čovjeka. Potencijalni negativni utjecaji nabioraznolikost i okoliš su razvoj rezistencije štetočina, učinci na neciljane vrste iprijenos transgena na divlje ili konvencionalne uzgojne biljke (9).Dodatna pitanja koja si postavljaju potrošači odnose se na to treba li namuopće GM hrana te ukoliko i postoji nekakva dobrobit za proizvođače, kakva jedobrobit za potrošača? Čini se da je dosta zabrinutosti i odbijanja GM hranepotaknula bahatost vlasti i nedovoljna njihova komunikacija s potrošačima gledesigurnosti i koristi GM tehnologije, što u budućnosti svakako treba ispraviti. Svakanova tehnologija koja se uvodi u praksu izaziva skepsu i donosi sa sobom ipotencijalne opasnosti i zlouporabe, koje njezini tvorci ne mogu predvidjeti.Dosadašnje iskustvo nam govori da genetski modificirana hrana sama po sebi nemaneki generalno štetan učinak, kao i da GM biljke oslobođene u okoliš neće prerasti