koje se istražuju se već više od desetljeća subjedinično cjepivo protiv klasične svinjske kugekoje sadržava jedan od glikoproteina ovojnice virusa (gp E2). Gp E2 dobiva se izdvajanjemiz materijala koji sadržava virus, rekombinantnom DNK tehnologijom ili integriranjemglikoproteina E2 (gp E2) u genom drugog mikroorganizma. Istraživanja su poka<strong>za</strong>la da jebakulovirus prikladan <strong>za</strong> pripravu subjedinične (E2) vakcine (Hulst i sur., 1993; Hulst i sur.,1994). Bakulovirus u koji je integriran gp E2, nakon umnažanja u staničnoj kulturi insekatasluži <strong>za</strong> dobivanje čistog gp E2. Značajno je da bakulovirus ne i<strong>za</strong>ziva infekciju u vertebratanego samo u Lepidoptera (insekata) i kao vektor prikladan je jer osigurava relativno velikuproizvodnju imunogena uz relativno nisku cijenu. Ovakav tip cjepiva ima prednost budući seprotutijela nastala nakon cjepljenja subjediničnim (E2) cjepivima mogu razlikovati odinficiranih životinja na temelju drugih glikoproteina virusa npr. glikoproteina E rns ilinestrukturnog proteina NS3-3 imunoenzimnim testom (Greiser-Wilke i Moening, 2004).Osim bakulovirusa istražuju se i drugi virusi (ORF virus) koji bi bili prikladni <strong>za</strong> proizvodnjugp E2 (Voight i sur., 2007). Sličan princip imaju i neka druga cjepiva npr. cjepiva protivbolesti plavog jezika (engl. Bluetongue). Bakterijska cjepiva koja sadržavaju žive GMO jošuvijek su veoma rijetka (Frey, 2007) ali postoje istraživanja (Favre i Viret, 2006) sigurnost <strong>za</strong>okoliš kandidata <strong>za</strong> rekombinantna cjepiva ( Salmonella typhi Ty21a i CVD 908-htr-A, Vibriocholerae CVD 103-HgR i Peru 15, Shigella flexneri 2a SC602 i CVD 1208). U novije vrijemeistražuju se i biljke kao potencijalni vektori u proizvodnji veterinarskih vakcina, a prednost immože biti način primjene (peroralno u hrani), skladištenje i transport i niža cijena (Shams,2005).Ova cjepiva kao i ostale vrste cjepiva moraju proći postupak odobravanja <strong>za</strong> stavljanjeu promet tijekom kojega se osim njihove učinkovitosti procjenjuje i njihova sigurnost <strong>za</strong>životinje, ljude i okoliš. Uredbom 2001/18/EC, II.C.2. propisano je da se u dokumentaciji oživom rekombinantnom cjepivu moraju točno opisati genotip i fenotip živog rekombinantnogvektora kao i metode <strong>za</strong> identifikaciju, podatci o genotipskoj i fenotipskoj stabilnosti,virulenciji, tkivima i tropizmu kao i validacija proizvodnje kojom se potvrđuje stabilnostrekombinantnog vektora tijekom proizvodnje i u gotovom cjepivu, odnosno potrebno jedoka<strong>za</strong>ti da nije došlo do mutacija. U svrhu provjere kvalitete takvih cjepiva proizvođač moraosigurati da se biokemijskim, molekularnim i imunološkim metodama može doka<strong>za</strong>tikvaliteta gotovog cjepiva.Prema <strong>za</strong>htjevima <strong>za</strong> veterinarsko-medicinske proizvode opisanim u Uredbi 2001/82 EC i2004/28 EC i prihvaćenim u Republici Hrvatskoj sigurnost/neškodljivost takvog cjepiva morase procijeniti na ciljnim vrstama. Prosuđuje se širenje/izlučivanje rekombinantnog vektora
(prijenos vektora s cijepljenih na necijepljene životinje, prijenos vektora s ciljnih vrsta na onekoje nisu prirodno prijemljive, prijenos vektora sa životinja na ljude). Također se procjenjujeda li je promjena svojstava vektora koje utjeću na njegov tropi<strong>za</strong>m kao i da li je slučajno došlodo povrata virulencije. Nadalje, mora se istražiti eventualna ekotoksičnost što je propisano uUredbi 2001/82 EC i 2001/18/EC (Annex II). U koliko su postignuti <strong>za</strong>dovoljavajući rezultatis obzirom na sigurnost cjepiva pristupa se procjeni učinkovitosti, a ona mora <strong>za</strong>dovoljiti<strong>za</strong>htjeve postavljene u Uredbi 2001/82 EC i Europskoj Farmakopeji (Ph.Eur.). Nešto blaži<strong>za</strong>htjevi vrijede <strong>za</strong> inaktivirana cjepiva jer je opasnost od mogućih neželjenih učinaka naživotinje, ljude i okoliš nešto manja. Budućnost u suzbijanju <strong>za</strong>raznih bolesti svakako su iDNK cjepiva koja su sigurna <strong>za</strong> primjenu i potiču solidnu tvorbu citotoksičnih T-limfocita(T c ) te daju dugotrajnu imunost. (Spier, 1996; Ganges i sur. 2005).Dobivanje odobrenja <strong>za</strong> stavljanje veterinarsko-medicinskih proizvoda u prometVeć u prvoj fazi istraživanja (prije podnošenja <strong>za</strong>htjeva <strong>za</strong> dobivanje odobrenja <strong>za</strong>stavljanje u promet VMP-a koji sadržava GMO, tzv. registracije) proizvođač mora <strong>za</strong>tražitisuglasnost i dobiti dozvole nadležnih tijela da se sastojci takvih VMP-a mogu koristiti uveterinarskim cjepivima. Nakon toga slijede laboratorijska istraživanja, kontrolirani pokusi naciljnim vrstama i drugim životinjama, ograničena terenska istraživanja i pokretanje postupka<strong>za</strong> dobivanje odobrenja <strong>za</strong> stavljanje u promet.Prema europskim propisima koje je prihvatila i Hrvatska svi veterinarsko-medicinskiproizvodi koji sadržavaju GMO odnosno koji su dobiveni genskom tehnologijom obveznomoraju proći centralizirani postupak dobivanja odobrenja <strong>za</strong> stavljanje u promet. Takodokumentacija mora sadržavati sve dijelove kao i <strong>za</strong> ostale VMP-e ali i dodatnudokumentaciju. Za tu vrstu VMP-a dokumentacija mora sadržavati iscrpan opis genetičkogmaterijala uključujući i njegovu stabilnost, opis svih staničnih kultura i sjemenskim sojevimakoji se koriste u proizvodnji, opis vektora (informacije o genetičkoj modifikaciji, biološkimsvojstvima, funkcija gena koji su dodani ili deletirani, virulencija, opis sekvenci (uloga ugotovom proizvodu i procjena kvalitete, neškodljivosti i učinkovitosti, opis gotove vektorskevakcine, metode identifikacije, neškodljivost, stabilnost, virulencija antigena, opisproizvodnje i stabilnost tijekom svake faze proizvodnje, stabilnost gotove vakcine, mogućnostdokazivanja antigena biokemijskim, molekularnim ili imunološkim metodama, razvoj ivalidacija metoda dokazivanja,neškodljivost <strong>za</strong> ciljne vrste, širenje živog antigena između cijepljenih i necjepljenihživotinja (ciljne vrste), širenje antigena s ciljnih vrsta na ostale domaće i divlje životinje koje
- Page 1 and 2: UTJECAJ GM BILJAKA NA LJUDSKO ZDRAV
- Page 3 and 4: divlje i konvencionalno uzgojene bi
- Page 5 and 6: ne omogućava značajne uštede u u
- Page 7 and 8: LiteraturaAlvarez, M.L., Pinyerd, H
- Page 9 and 10: Sigurnost i nesigurnost hrane koja
- Page 11 and 12: konačnici im pruža priliku za pov
- Page 13 and 14: Prinos (t/ha)87654KukuruzPšenicaJe
- Page 15 and 16: odobrena je i komercijalizacija soj
- Page 17 and 18: Negdje između ova dva termina je i
- Page 19 and 20: Dakle, brojkama rečeno, postoji ev
- Page 21 and 22: pritisak na korove zato nije toliko
- Page 23 and 24: tome što je kukuruz stranooplodna
- Page 25 and 26: 5. Castiglioni et al. (2008) Bacter
- Page 27 and 28: mikrobiološko čišćenje onečiš
- Page 29 and 30: HRVATSKI ŠUMARSKI INSTITUTZavod za
- Page 31 and 32: coumarate:coenzymeA ligase), čija
- Page 33 and 34: Najzastupljenije vrste GM drveća t
- Page 35 and 36: LITERATURAFillatti, J.J., J. Sellme
- Page 37 and 38: Principi procjene rizika GM hrane i
- Page 39 and 40: ) hrana i hrana za životinje koja
- Page 41 and 42: Unintended effects and their detect
- Page 43 and 44: Mr.sc. Jagoda Munić, Zelena akcija
- Page 45 and 46: leptire 23 . Korištenje herbicida
- Page 47 and 48: oboljelih u nekom području je u ko
- Page 49: primjenjuju u humanoj i veterinarsk
- Page 53 and 54: 5. Ganges, L., M. Barrera, J.I. Nú
- Page 55 and 56: negativne posljedice na divlje srod
- Page 57 and 58: Što se tiče GM riba, jedina trans