studija o gmo vijeće za gmo 2013 - Ministarstvo zdravlja

Sigurnost i nesigurnost hrane koja potjeće od GMOmr. sc. Marijan Katalenić, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, ZagrebUvod : Za svaki GMO ili proizvod koji sadrži GMO-e, a koji se namjerava prvi put staviti natržište, treba podnijeti zahtjev i pribaviti dopuštenje. Dopuštenje za stavljanje na tržište GMOaili proizvoda koji sadrži GMO-e koji se upotrebljavaju u kozmetici, farmaciji, zdravstvenojzaštiti ljudi, u prehrambenim proizvodima i proizvodima koji se upotrebljavaju uprehrambeno-prerađivačkoj industriji ili su njen proizvod izdaje Ministarstvo zdravlja. Premapravilniku o označavanju hrane, svaki proizvod koji se stavlja na tržište a sadrži ili potječe odGMO mora na vidljivom mjestu na ambalaži i na popratnoj dokumentaciji imati izjavu da jeproizvod sam po sebi GMO ili da sadrži sastojke GMO-e, kao i druge propisane podatkevezane za proizvod ili njegovu uporabu. Oznaka mora jasno navoditi "genetički modificiranorganizam" ili sadržavati rečenicu "ovaj proizvod sadrži genetički modificirane organizme".Potrošači smatraju da su tradicionalne namirnice, koje se jedu već tisućama godina,zdravstveno ispravne. Pri razvoju novih usjeva pomoću tradicionalnih metoda, neke odpostojećih karakteristika namirnica mogu se promijeniti. Nije uobičajeno da se nove biljkerazvijene pomoću tradicionalnih uzgojnih tehnika istražuju dovoljno detaljno metodamaprocjene rizika koji se primjenjuje kod GMO usjeva, pa nastaje znatna razlika u postupkuprovjere i procjene zdravstvene ispravnosti prije njihove prodajeKod genetički modificiranih organizama uspostavljeni su posebni sustavi za detaljnijeanaliziranje, vrednovanje i provjeravanje GM organizama i od njih dobivenih namirnica sobzirom na ljudsko zdravlje i okoliš.Namirnice dobivene od GMO-a, koje se danas mogu nabaviti na međunarodnom tržištu,prošle su detaljnu provjeru. Prema sadašnjim spoznajama, ne postoji veći zdravstveni rizik ukonzumiranju takvih namirnica u usporedbi s tradicionalnim namirnicama.Još od davnih dana hrana je empirijski povezana s unosom prehrambenokorisnih sastojaka, ali i štetnih tvari u organizam. Prikladno tadašnjim spoznajama, tedruge tvari bile su prirodni sastojci nekih biljaka ili životinja koje su vještipripremljivači hrane znali izdvojiti tako da sačuvaju zdravlje ili čak život potrošača.Ono što nisu znali predvidjeti su mnogo opasniji i podmukliji štetni sastojci kojinastaju tijekom pripremanja hrane ili se sami po sebi unose tijekom nepravilneprehrane. Drugi štetni sastojci ili njihovi ostaci mogu postati sastavni dio sirovina iligotove hrane, mogu doći iz okoliša, posuđa za pripremu hrane ili nastati kaosekundarni metaboliti nekih plijesni koji se stvaraju na sirovinama.Osim hrane kao takve, higijenski uvjeti pri obradi, pripremi i čuvanju hrane bili su idanas jesu dodatni rizik za konzumenta. Biti sit, i prije kao i danas, nije preduvjet zazdravlje i dug život.Sigurnost hrane kao pojam nije definiran Zakonom o hrani. Sam po sebi predstavljanešto širi pojam nego zdravstvena opasnost a obuhvaća sve radnje od primarneproizvodnje, uključujući i uvjete za njenu proizvodnju do konačnog proizvoda na stolukrajnjeg potrošača. Sigurnost hrane uključuje i pojmove kao što su rizik i opasnost .Rizik je funkcija vjerojatnosti štetnih utjecaja na zdravlje i jačine tih utjecajapovezanih s opasnostima u hrani (npr. obolijevanje nakon konzumiranja određenehrane i sl.), dok je opasnost konkretno određena bakterija, pesticid, strano tijelo uhrani i sl.Zdravstveno ispravnom hranom smatra se hrana prihvatljiva za konzumaciju i bezštetnih tvari u količinama koje bi akutno ili kronično mogle ugroziti ljudsko zdravlje. To