Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Mirsad Sijarić /<br />
Još jedna pjesma o ljubavi i ratu<br />
(Odlomak iz romana)<br />
Dok je vagao težinu sopstvene odgovornosti, preuveličavajući stvarne <br />
razmjere sopstvenih neuspjeha, drhteći u groznici više zbog sumornog <br />
predosjećaja dolaska neke razarajuće istočnjačke gripe opasnije od same <br />
kuge nego zbog opipljive slutnje bezizlaza što mu ga je na sva zvona na‐<br />
javljivao njegov nadaleko razvikani instinkt neposredno podaren od sa‐<br />
mog gospoda Boga kao neželjena blagodat da predosjeti buduće zaplete <br />
koji se još nisu zapetljali i da suzbije poplave koje još nisu nadošle, go‐<br />
spodin predsjednik se krčkao na tihoj vatri od 38,5 stepeni celzijusa <br />
raskuvan kao riblji paprikaš trpio je slabost po čitavom svaljenom tijelu <br />
u svom memljivom brlogu, po prvi put nedovoljan sam sebi, prestravljen <br />
ledenom jezom onog znanog mu unutrašnjeg glasa koji mu se iznebuha <br />
kao nadolazeća bolest podmuklo prišunjao da dolije malo ulja na vatru, <br />
da mu došapne ono što je u tom neslavnom trenutku najmanje želio čuti: <br />
bez obzira tvrdoglavče, bez obzira koliko to negirao, otadžbina to si Ti, <br />
zajedno sa brdima i planinama šumama i poljima rijekama i potocima, <br />
zajedno sa gradovima i selima, zajedno sa životinjama i ljudima, Vi ste <br />
Jedno, jad i čemer Bože, jad i čemer, napipao je svoja kvrgava koljena <br />
ispod zgužvane posteljine, napipao je oštru krivinu lakta lijeve ruke, <br />
nadljudskom snagom pomakao je sleđene nožne prste nepokolebljivog <br />
paraplegičara, kao ledenim ordenjem odlikovani vojni amputirac otrpio <br />
je podmuklu avetinjsku bol neosvojenih primorskih teritorija, osluškivao <br />
je uzdisaje zgrčenog želuca, kristalnih bubrega, upaljene natekle pros‐<br />
tate, ali ono što je zaista čuo nije bilo poznato mu mrmorenje njegovih <br />
unutrašnjih organa s kojim je bio prisan, ne onaj dragi mu šum glasa <br />
njegove požrtvovane i predane gušterače, ne tihi eho uzdaha njegove <br />
saučesničke jetre, ne nježno šaputanje virovitih krvnih žila, ne udaljeno <br />
ječanje kao poziv za pomoć zapuštenih crijeva što su se sporo i sigurno <br />
nezadrživo otromboljavala preko raznobojnog pejzaža zaspalog u pom‐<br />
račini nabrekle stomačne šupljine, ne tiho kuckanje izduženog dronjka <br />
predsjedničke aorte koju je u tihim ratnim noćima očinski bodrio da <br />
izdržiš još koju godinu mila moja, samo još malo dok se ne riješi ova <br />
pretjerana pometnja oko definisanja vanjskih granica i uspostavljanja <br />
centralne vlasti, ono što je čuo, ono što je osjećao bijaše mnogo strašnije <br />
od te taktilne intimne konverzacije, bučnije, umnoženije i svakako <br />
bestidnije, cijela fonoteka glasova tuđih besanih tjelesina za čije <br />
zapuštene boleštine čak ni on nije poznavao lijeka, nesaglediva množina <br />
muklih avetinjskih vapaja što su u to gluvo doba nahrupili kroz tamu <br />
otadžbinske noći da izmole sumnjivu milost toplog predsjedničkog do‐<br />
proza<br />
(sic!) 35
Change language