Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
ovan odsustvom onog produktivnog i manje produktiv‐<br />
nog dijaloga s javnošću (bez obzira šta je činilo). Jedan <br />
takav osjećaj, ako se to može nazvati osjećajem, jer se <br />
prostim uvidom u činjenice koje su na tragu prethodne <br />
misli, može uvidjeti poprilično jasno da je izraz, ili for‐<br />
mulacija izraza kojima umjetnik nastoji iskazati pojedine <br />
stavove poprilično štura, ne toliko neprecizna koliko osi‐<br />
romašena za neki, slobodno rečeno, „vrijednosni kvan‐<br />
titet“. „Vrijednosni kvantitet“ ovdje posmatram kao <br />
obaveznu i neizostavnu, bez obzira na bilo kakve izgo‐<br />
vore, aktivnost u komunikaciji sa javnim životom; u <br />
komunikaciji koja nije striktno vezana za riječ umjetnika <br />
u autoru njegova djela. Naravno da se otkriva zapitanost: <br />
zašto je uopće bitan kvantitet ako je kvalitet izražen i u <br />
najmanjoj mjeri koja zaslužuje pažnju „duha“ kojem se <br />
predočava, kao i „duha“ koji predočava određenu formu <br />
u domenu riječi i njenog izričaja. Druga stvar je: kakav je <br />
to „vrijednosni kvantitet“ i kakve on ima uopće veze sa <br />
vrednovanjem nečega što nema uobičajene gabaritne <br />
norme. U potrazi za odgovorima na predočenu dilemu <br />
nudi se krajnje jednostavan odgovor, skoro kao floskula <br />
koja, na prvi pogled, ostaje da vrijedi samo za pitaoca, <br />
kao kontura njegova vlastita lika u ogledalu samoisljeđi‐<br />
vanja. Da pojednostavim odgovor slikovitim primjerom <br />
iz povijesti: za nekog neutralnog posmatrača Spartanaca <br />
u Termopilskom klancu, irelevantno je koliko se krvi, <br />
znoja, patnje i mučnih vježbi savladalo, u kojoj mjeri i s <br />
kojom krajnjom svrhom, prije ključnog momenta kada je <br />
postignute ili prividno postignute vještine trebalo pre‐<br />
dočiti i reprezentovati pred konkretnim i dostojnim iza‐<br />
zovom. Ono što je predočeno na jednom mjestu i u jed‐<br />
nom vremenskom okviru zavrijedilo je trag u vremenu <br />
koji nadživljava i najsmjelije slutnje bilo kojeg od nave‐<br />
denih aktera minulog događaja. Iz jednostavnog razloga <br />
što su forma i smisao postigli zenit u svom saobraćanju. <br />
Naravno ovaj metaforički, neudobno metaforički diskurs <br />
može pomalo nezgrapno djelovati ako ga postavimo kao <br />
simbolički urnek nasuprot dilema umjetničkog subjek‐<br />
tiviteta unutar prostora duha i jezika. No, sasvim je sig‐<br />
urno da važnost onoga, što na prvi pogled ne može toliko <br />
uticati na trenutak provjere ili trenutak konačnog ispita, <br />
(važnost onoga što se, dakle u očima neutralnog posma‐<br />
trača „spartanskog“ djelovanja u datom povijesnom tre‐<br />
nutku, donekle i opravdano, činilo irelevantnim), ne <br />
Temat: Nacionalizam<br />
može se osporiti, barem ne u onom što će na stasanju <br />
umjetnikove spremnosti da u mogućem trenutku silaska <br />
u klanac jezika, forme, riječi i duha, ostavi trag koji će <br />
zavrjeđivati pažnju. Dualizam u ponuđenom rješenju je <br />
očigledan i samo ako bi, s neskrivenom ironijom, odnose <br />
između, na ovaj način posmatranih, kvaliteta i kvan‐<br />
titeta, postavili kao odnos prema licu i naličju, bez dvo‐<br />
jbe ćemo se prikloniti licu. Iskustvo nam kaže da je onom <br />
mjerodavnom Fidiji (kojeg umjetnik uvijek podsvjesno <br />
priziva) samo lice onaj istinski model koji mu može <br />
poslužiti da prstima vremena bude utisnuto u <br />
besmrtnost. <br />
<br />
Ovakvo rezonovanje i promišljanje uloge i djelovanja <br />
svjesnog i savjesnog pojedinca je relevantan u domenu <br />
onoga što spada u sferu intrasubjektivnog samoisljeđi‐<br />
vanja umjetnosti kao takve, međutim ostaje onaj vakuum <br />
ili prostor za manevar u javnom prostoru koji jednom <br />
intelektu pripada i na koji je obavezan samim preuzi‐<br />
manjem bilo kakve komunikacije sa svijetom i vreme‐<br />
nom kojem pripada. Ostaje dužnost i obaveza djelovanja <br />
ili regrutovanja vlastitog skromnog talenta i njegovog <br />
povremenog prekomponiranja za date potrebe. Pri <br />
ovome etika i moral pojedinca su onaj fundamentalni <br />
vezivni materijal koji jedini može dati kredibilitet <br />
takvom djelovanju u ulozi humanizma, izuzev ako se ne <br />
želi postići efekat destrukcije ili izravno biti u službi ak‐<br />
tuelne dekadentnosti. Poslije decenije devedesetih, <br />
vrhunca fašizma, zločina i poplave dekadentnosti svih <br />
vrsta i u svim društvenim sferama, krvave vode su se <br />
povukle, (ne isparile, već se deponovale u rezervoare <br />
rigidne isključivosti) ostavljajući geografski ambijent <br />
ispunjen klancima, ponorima, vrtačama, bh. termopil‐<br />
skim klancima, kroz koje će prije ili kasnije poželjeti da <br />
prodru horde svih boja i naličja. Intelektualne Sparte <br />
nema ili je barem realizacija jedne takve ideje koja bi <br />
porodila ambijent suprotan onome s početka priče, tek u <br />
povoju. Sigurno je da potreba za tim utvrđenjem prijeko <br />
potrebna kao preduslov pokretanja fronte od zdravih, <br />
svjesnih, savjesnih, obrazovanih pojedinaca, odlučnih da, <br />
bez obzira na <strong>broj</strong>čanu nadmoćnost plemenskih regruta, <br />
uđu u termopilski klanac i ostanu vjerni do kraja.<br />
<br />
subota, 13. jun 2009<br />
(sic!) 67
Change language