You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
erici: dok u početku svog života u Americi zarađuje prodajući pretplatu za<br />
časopise, u priči Good Living primjećuje:<br />
Bio sam, naime, dvonogo ostvarenje američkog sna; evo me kako nadilazim<br />
svoju nesretnu situaciju u novoj zemlji, baš kao i preci mojih budućih<br />
pretplatnika, koji bi spremno potpisivali ček, sjetno mi pripovijedajući sagu<br />
o svojim precima i njihovom prelasku u Ameriku.<br />
Osjećaj alijenacije koji se proteže još od adolescencije sada poprima sasvim<br />
drugi kontekst; postaje stalna pratnja svih protagonista priča, koji nisu<br />
u mogućnosti da se vrate, a ne pronalaze načina da bezbolno prođu proces<br />
tranzicije iz vlastite, napuštene kulture u kulturu koju usvajaju. Međutim,<br />
perspektiva tog drugog kulturološkog obrasca kojem se prilagođavaju nije<br />
im naklonjena; oni su ništa drugo osim egzotičnih brodolomnika, izgubljenih<br />
pojedinaca zanimljivih kolektivu zbog svoje Drugosti i Različitosti,<br />
mogućnosti kratkotrajne dobre zarade:<br />
Moji poslodavci su bili mišljenja da moj čudni bosanski akcent, očigledno<br />
ponikao iz nižih slojeva nekih „drugih kultura“, nekako stimulira potrošački<br />
instinkt Amerikanaca iz predgrađa.<br />
U takvoj iznimno potrošačkoj kulturi, sve postaje produkt; pisci upakovani<br />
u egzotiku Drugosti, ratna tematika njihovih djela, njihova fizička pojava <strong>–</strong><br />
sve je stavljeno na tržište i zavisi od promjenljive i nezasitne ć udi konzumenta.<br />
U priči Uzvišene istine o patnji pisac se vraća u Sarajevo s namjerom<br />
da se odmori od trenutnog prebivališta, da uspostavi odavno prošlu<br />
predratnu porodičnu idilu, da se odmori od amerikanizacije vlastitog života.<br />
Međutim, u susretu sa slavnim američkim piscem<br />
upada u kalup potrebe za dopadanjem, za empatijom,<br />
za razumijevanjem. Pogled stranca na njegov idealizirani<br />
svijet je perspektiva hladnokrvne realnosti; pred<br />
njim ne može, s potpunom ubjeđenošću, pričati o<br />
urbanim legendama i mitovima; sa američkim piscem<br />
i on je prinuđen da vidi sarajevsku stvarnost: Vječnu<br />
vatru koja je trenutno malo ugašena, biste u Parku<br />
pisaca zaklonjene stolovima sa piratskim DVDovima,<br />
itd. Utočište od konzumerizma jedne kulture<br />
postaje podjednako potrošačka kultura, zamagljena<br />
subjektivnom perspektivom stvarnosti koja gubi svoju<br />
oštrinu pod teretom nostalgije. Teret nostalgije karakteristika<br />
je i priče Američki komandos; ispred objektiva<br />
kamere narator primjećuje teškoću prizivanja<br />
starog sebe; bezuspješno pokušava da razotkrije<br />
razloge djetinje fascinacije američkom kulturom,<br />
američkim crtanim i igranim fimovima koji predstavljaju<br />
jedan vid globalnog kolektiviziranja: jedan<br />
jezik i jedan narod <strong>–</strong> oni koji uvijek pobjeđuju i razotkrivaju<br />
zločince. Taj se mit automatski dekonstruira politikom predsjednika<br />
Busha, što je i na fonu Hemonovih priča o lažnom sjaju američke kulture.<br />
Hemonovi likovi gotovo su uvijek definirani svojim statusom emigranta,<br />
što i nije č udno s obzirom na piščevu poziciju. Čitajuć i zbirku, može se<br />
zaključiti da otuđenje nije nužno uvjetovano nekim naročitim životnim<br />
razlogom; naprosto, predstavlja gotovo nužan faktor u č ovjekovom životu<br />
<strong>–</strong> otuđenje s nemogućnošću povratka u praiskonsko jedinstvo s gazdom,<br />
kako Spinelli, lik iz priče Stepenice u nebo, naziva Boga: Ovdje ima pleme,<br />
koje vjeruje da su se prvi muškarac i žena konopcem spustili s neba. Bog ih<br />
je spustio na konopcu, oni su se odvezali, a na to je gazda smotao konopac.<br />
I upravo se to i desilo, moj prijatelju. Spustilo nas dolje, mi želimo natrag,<br />
gore, ali konopca nema.<br />
kritika<br />
Jasna Kovo / Proza ljubavi i stereotipa<br />
(Melina Kamerić, Cipele za dodjelu Oskara, Buybook 2009)<br />
Tako početni naslov priče postaje mjestom simbolizacije nedomašajnosti<br />
strastvenih dodira samih ljubavnika. Unatoč tome što<br />
pokušava reinterpretirati kulturološki model intimističke naracije,<br />
priča ponovno ne ostavlja snažan efekt identitatarne raspolućenosti<br />
ž enskoga subjekta, niti demistificira jednostavni i klišetizirani<br />
ambijent, budući da su određeni narativni elementi ponovno<br />
stereotipizirani.<br />
Recepcija literature na tržišnom tlu književnosti često se kreće između dva<br />
međusobno isključiva pola. Tako su knjige u recipijentskim iščitavanjima<br />
dvostruko kodirane: ili kao djela koja su u suglasju sa tržišnom ekonomijom<br />
potražnje, ali su i opterećena pitanjem beletrističke vrijednosti; ili kao<br />
djela koja zadovoljavaju kriterij minimuma estetskog i po/etičkog kvaliteta.<br />
Prve, tržišno producirane knjige su, dakle, čitanije, hvaljenije i prodavanije.<br />
Druge, po nepisanom pravilu prođu kroz ruke malo<strong>broj</strong>nih čitalaca i ostaju<br />
izuzete od veće tržišne potražnje.<br />
Knjiga proze Cipele za dodjelu Oskara iskonstruirana je i ispripovijedana u<br />
formi kratkih priča, koje pokušavaju sažeti iskustvo<br />
likova č iji se vidokruzi u konačnoj narativnoj strukturi<br />
mogu svesti na jedinstvenu artikulaciju jednoga<br />
ženskoga glasa, najčešće autobiografskoga, autoričina,<br />
i na artikulaciju glasa muškog naratora, kao<br />
onog bezimenog u priči Moj rođendan koji uspostavlja<br />
simbolički topos rođenja i smrti, a pripovijeda o<br />
fantastičkome sagledavanju stvarnosti nakon svoje<br />
smrti. Priče su tematsko-motivski orkestrirane u<br />
nekoliko dominantnih odrednica. Prva je rat, kao<br />
stvarnost u koju su uvučeni likovi žena koje su, kao<br />
neposredne ž rtve ideološkog bezumlja, indiferentne<br />
prema frontovskim pozicijama muškaraca; druga<br />
odrednica na tematskome nivou narativne strukture<br />
jeste postratna stvarnost sa depresivno-melankoličnim<br />
ambijentom gradova, figuriranih likovima koji unutar<br />
postraumatičnih naracija pokušavaju nadvladati depresiju<br />
socio-kulturnoga i intimističkoga obzorja.<br />
Također, naracija se spušta i do infantilne perspektive<br />
dohvaćajući dječije iskustvo rata u priči Umijeće <strong>broj</strong>anje,<br />
koja isfragmentirano svjedoči o nasilju i silovanju djevojčice za<br />
komad čokolade, čime se uspostavlja etička konstelacija rata, s pozicijama<br />
muškaraca kao silovatelja i najvećih žrtava rata <strong>–</strong> žena.<br />
Čitane u čisto ž enskome ključu, priče Meline Kamerić se unekoliko uklapaju<br />
u zadate koncepte ženskoga pisma, odnosno ženskih tema kako se ove<br />
odrednice č itaju i prihvataju u tradicionalnim okvirima književne teorije.<br />
Likovi u nekim pričama izražavaju jasan stav spram patrijarhalnog koncepta<br />
shvaćanja ž ene; naprimjer, naratorica, šefica u priči Mjesto za dvoje,<br />
koja na povratku sa mora sluša svoje uposlenike kako govore o piti koju će<br />
im spraviti žene, u tom smislu iskazuje slijedeće:<br />
(sic!) 7
Change language