You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Bosanski<br />
za početnike<br />
Edin Salčinović<br />
Prva lekcija: Naziv bosanski jezik <br />
Predavač: Dževad Jahić<br />
Udžbenik: Dževad Jahić, „Bosanski jezik u 100 pitanja i <br />
100 odgovora“, Ljiljan, Sarajevo, 1999.<br />
Naziv bosanski jezik historijski je naslijeđen i potiče iz <br />
starine kulturnog bića Bosne. (...) On se, prema našem <br />
mišljenju, upotrebljavao već negdje od XII vijeka. Na‐<br />
ziv bosanski jezik vjerovatno se počeo upotrebljavati u <br />
bogomilskom etnosu, jer su u Bosni tek tada sazreli <br />
uslovi da se u Bosni jezik nazove svojim regionalnim <br />
imenom. Tako nešto se moglo događati jer se tu poja‐<br />
vio etnos religijski suprotstavljen zapadnom i istočnom <br />
etnosu. Naša je hipoteza da naziv bosanski jezik datira <br />
iz vremena kad se na bosanskohercegovačkom tlu širi <br />
bogomilsko učenje i kad u vezi s tim prevlada svijest <br />
tog slavenskog etnosa o svojoj individualnosti i „histo‐<br />
rijskoj usamljenosti“. Bogomili su sebe nazivali „Bošn‐<br />
janima“ („dobrim Bošnjanima“), a u vezi s tim vrlo je <br />
moguće da su i svoj jezik povezali s tom geografskom <br />
odrednicom. Skupa sa procesom iščezavanja bogomila <br />
ide i gubljenje naziva za njihov jezik, a on će se poneg‐<br />
dje sačuvati, kako su se (u raznim formama) još čuvali <br />
bogomilski tragovi. Prelaskom na islam, bogomilsko <br />
stanovništvo jedno vrijeme je (u susretu sa nehrišćan‐<br />
skom orijentalnom kulturom) moglo i zaturiti trag na‐<br />
zivu tog jezika. Za sve to vrijeme bosanskim se mogao <br />
imenovati i jezik pravoslavnog i jezik katoličkog življa u <br />
Bosni i Hercegovini, mada vjerovatno sa nešto drukči‐<br />
jim značenjem‐ (...) Negdje od XVII vijeka dolazi do <br />
raširenije upotrebe naziva bosanski jezik, začetog još u <br />
bogomilsko vrijeme. Taj naziv se i dalje upotrebljava <br />
prilično neprecizno i konfesionalno neodređeno. Vre‐<br />
74<br />
menom on ipak postaje precizniji, jer se odnosi <br />
između slavenske i orijentalne komponente u <br />
Bosni manifestuju potrebom za većim precizi‐<br />
ranjem u odrednici jezika, ne samo u regional‐<br />
nom već i u etničko‐vjerskom smislu. Naziv <br />
bosanski, međutim, sve se više upotrebljava u <br />
bosansko‐muslimanskoj sredini, čime dobija <br />
značenje na koje se u literaturi kod nas nije <br />
obraćala dovoljna pažnja. U orijentalnome <br />
jezičkom okruženju bosanski jezik sve više dobija svoje <br />
osnovno značenje: njime se prije svega ističe da on <br />
nije orijentalan već je maternji, dakle <strong>–</strong> bosanski. Ta <br />
odrednica bosanski i dalje je bivala neprecizna, lingvis‐<br />
tički neobrazložena; bilo je najvažnije da se njome <br />
naglasi bosanska, tj. slavenska pripadnost. Tu se i kriju <br />
najdublji korijeni naziva bosanski jezik. Njime se nije <br />
iskazivao odnos prema zapadnoj ili istočnoj južno‐<br />
slavenskoj teritoriji već odnos prema neslavenskom <br />
okruženju. Tim se jezikom isticalo porijeklo, svoj jezik i <br />
prošlost. U XIX vijeku taj naziv opet nestaje; on pods‐<br />
jeća na historijsku ponornicu. Tek krajem XIX vijeka, u <br />
sklopu Kallayeve politike bosanske nacije, ponovo se <br />
aktuelizira, da bi nakon neuspjeha te politike snova <br />
ponovo iščeznuo. Potom nastupa onaj „najsušniji“ pe‐<br />
riod, kraj XIX i prva polovina XX vijeka, kada sasma <br />
nestaje iz upotrebe. I tako dolazimo do ovog vremena, <br />
do devedesetih godina XX vijeka. Naziv bosanski jezik <br />
ponovo se javlja i rehabilitira. Tako se kroz historiju <br />
događalo sa jednom jezičkom odrednicom‐<br />
ponornicom, koja ima svoju unutarnju, organsku vital‐<br />
nost i uspijeva vazda da preživi sva svoja zatočenja, <br />
„političke lagere“ i „Sibire“. (...) To što je i njemu (kao <br />
svakom drugom nazivu jezika) nužna politička po‐<br />
drška, ne govori uopće o njegovoj ispolitiziranosti i <br />
vještačkom porijeklu. Svaki naziv jezika ispolitizirana je <br />
pojava, jer je on političko, a ne naučno pitanje. Ali ako <br />
je naziv zaista samo politička tvorevina, on ne može <br />
opstati, jer nema unutarnje, značenjske vitalnosti da <br />
preživi. <br />
Domaća zadaća