06.12.2012 Views

Casopis Sic – Prvi broj

Casopis Sic – Prvi broj

Casopis Sic – Prvi broj

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

Bosanski<br />

za početnike<br />

Edin Salčinović<br />

Prva
lekcija:
Naziv
bosanski
jezik
<br />

Predavač:
Dževad
Jahić<br />

Udžbenik:
Dževad
Jahić,
„Bosanski
jezik
u
100
pitanja
i
<br />

100
odgovora“,
Ljiljan,
Sarajevo,
1999.<br />

Naziv
bosanski
jezik
historijski
je
 naslijeđen
i
potiče
iz
<br />

starine
kulturnog
bića
Bosne.
(...)
On
se,
prema
našem
<br />

mišljenju,
upotrebljavao
već
negdje
 od
XII
vijeka.
Na‐<br />

ziv
bosanski
jezik
vjerovatno
se
počeo
upotrebljavati
u
<br />

bogomilskom
 etnosu,
 jer
 su
 u
 Bosni
tek
 tada
 sazreli
<br />

uslovi
da
 se
 u
Bosni
jezik
 nazove
 svojim
regionalnim
<br />

imenom.
Tako
nešto
se
moglo
događati
jer
se
tu
poja‐<br />

vio
etnos
religijski
suprotstavljen
zapadnom
i
istočnom
<br />

etnosu.
Naša
je
hipoteza
da
naziv
bosanski
jezik
datira
<br />

iz
vremena
kad
se
na
bosanskohercegovačkom
tlu
širi
<br />

bogomilsko
 učenje
i
kad
u
 vezi
s
 tim
 prevlada
 svijest
<br />

tog
slavenskog
etnosa
o
svojoj
individualnosti
i
„histo‐<br />

rijskoj
usamljenosti“.
Bogomili
su
sebe
nazivali
„Bošn‐<br />

janima“
(„dobrim
Bošnjanima“),
a
u
vezi
s
tim
vrlo
je
<br />

moguće
da
su
i
svoj
jezik
povezali
s
tom
geografskom
<br />

odrednicom.
Skupa
sa
procesom
iščezavanja
bogomila
<br />

ide
i
gubljenje
naziva
za
njihov
jezik,
a
on
će
se
poneg‐<br />

dje
sačuvati,
kako
su
se
(u
raznim
formama)
još
čuvali
<br />

bogomilski
 tragovi.
 Prelaskom
 na
 islam,
 bogomilsko
<br />

stanovništvo
jedno
vrijeme
je
(u
susretu
sa
nehrišćan‐<br />

skom
orijentalnom
kulturom)
moglo
i
zaturiti
trag
na‐<br />

zivu
tog
jezika.
Za
sve
to
vrijeme
bosanskim
se
mogao
<br />

imenovati
i
jezik
pravoslavnog
i
jezik
katoličkog
življa
u
<br />

Bosni
i
Hercegovini,
mada
vjerovatno
sa
nešto
drukči‐<br />

jim
 značenjem‐
 (...)
 Negdje
 od
 XVII
 vijeka
 dolazi
 do
<br />

raširenije
upotrebe
naziva
bosanski
jezik,
začetog
još
u
<br />

bogomilsko
 vrijeme.
 Taj
 naziv
 se
 i
dalje
 upotrebljava
<br />

prilično
 neprecizno
i
konfesionalno
 neodređeno.
 Vre‐<br />


74<br />

menom
on
ipak
postaje
precizniji,
jer
se
odnosi
<br />

između
 slavenske
 i
orijentalne
 komponente
 u
<br />

Bosni
manifestuju
potrebom
za
većim
precizi‐<br />

ranjem
u
odrednici
jezika,
ne
samo
u
regional‐<br />

nom
 već
 i
 u
 etničko‐vjerskom
 smislu.
 Naziv
<br />

bosanski,
međutim,
sve
se
više
upotrebljava
u
<br />

bosansko‐muslimanskoj
 sredini,
 čime
 dobija
<br />

značenje
 na
 koje
 se
 u
 literaturi
 kod
 nas
 nije
<br />

obraćala
 dovoljna
 pažnja.
 U
 orijentalnome
<br />

jezičkom
okruženju
bosanski
jezik
sve
više
dobija
svoje
<br />

osnovno
 značenje:
 njime
 se
 prije
 svega
 ističe
 da
 on
<br />

nije
 orijentalan
već
je
 maternji,
dakle
 <strong>–</strong>
 bosanski.
 Ta
<br />

odrednica
bosanski
i
dalje
je
bivala
neprecizna,
lingvis‐<br />

tički
 neobrazložena;
 bilo
 je
 najvažnije
 da
 se
 njome
<br />

naglasi
bosanska,
tj.
slavenska
pripadnost.
Tu
se
i
kriju
<br />

najdublji
korijeni
naziva
bosanski
jezik.
 Njime
 se
 nije
<br />

iskazivao
 odnos
 prema
 zapadnoj
 ili
 istočnoj
 južno‐<br />

slavenskoj
 teritoriji
 već
 odnos
 prema
 neslavenskom
<br />

okruženju.
Tim
se
jezikom
isticalo
porijeklo,
svoj
jezik
i
<br />

prošlost.
U
XIX
vijeku
taj
naziv
opet
nestaje;
 on
pods‐<br />

jeća
na
historijsku
ponornicu.
Tek
krajem
XIX
vijeka,
u
<br />

sklopu
 Kallayeve
 politike
 bosanske
 nacije,
 ponovo
se
<br />

aktuelizira,
 da
 bi
 nakon
 neuspjeha
 te
 politike
 snova
<br />

ponovo
iščeznuo.
Potom
nastupa
onaj
„najsušniji“
pe‐<br />

riod,
kraj
 XIX
 i
prva
 polovina
 XX
vijeka,
 kada
sasma
<br />

nestaje
iz
upotrebe.
I
tako
dolazimo
do
ovog
vremena,
<br />

do
devedesetih
godina
XX
vijeka.
Naziv
bosanski
jezik
<br />

ponovo
 se
 javlja
 i
 rehabilitira.
 Tako
se
 kroz
 historiju
<br />

događalo
 sa
 jednom
 jezičkom
 odrednicom‐<br />

ponornicom,
koja
ima
svoju
unutarnju,
organsku
vital‐<br />

nost
 i
 uspijeva
 vazda
da
 preživi
sva
 svoja
zatočenja,
<br />

„političke
 lagere“
i
„Sibire“.
(...)
 To
što
je
i
njemu
(kao
<br />

svakom
 drugom
 nazivu
 jezika)
 nužna
 politička
 po‐<br />

drška,
 ne
 govori
 uopće
 o
 njegovoj
 ispolitiziranosti
 i
<br />

vještačkom
porijeklu.
Svaki
naziv
jezika
ispolitizirana
je
<br />

pojava,
jer
je
on
političko,
a
ne
naučno
pitanje.
Ali
ako
<br />

je
 naziv
 zaista
 samo
politička
 tvorevina,
 on
ne
 može
<br />

opstati,
jer
nema
 unutarnje,
značenjske
 vitalnosti
 da
<br />

preživi.
<br />

Domaća
zadaća

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!