IstinskoObozavanjePrijelom

bogoslužje”. 6 Mislim da to lijepo odražava Pavlovu misao. Obožavanje
uključuje i proces mišljenja jer započinje onime što je Bog za mene učinio
kroz Krista. Ono je odgovor na ono što sam shvatio vezano za njegovu
milost. Ako “isključim” mozak, prekidam vezu s istinom koja me potiče
na obožavanje. Stoga obožavanje mora biti racionalno. Ali ono ne može
ostati samo u umu.
Tijelo je važno
Pavlov način korištenja riječi “tijelo” ukazuje nam na to da on ne
misli kako je obožavanje čisto intelektualna ili mentalna aktivnost. To
nije unutarnje mistično i apstraktno iskustvo. Ono čvrsto stoji na zemlji.
Radi s o onomu što radim sa svojim tijelom dok ga prinosim, i to ne
sebi, radi vlastite ugode, nego Bogu, njemu na službu. Radi se o riječima
koja izgovaram vlastitim jezikom, stvarima koje gledam svojim očima,
mjestima na koja idem svojim nogama, onome što radim sa svojim spolnim
organima i što činim sa svojim rukama.
Jeste li već obožavali Boga? Ne pitam vas jeste li doživjeli neko
veličanstveno iskustvo njegove prisutnosti. Pitam vas jeste li prinijeli
svoje tijelo kao živu žrtvu Bogu? Jeste li to uradili svjesno? Shvaćate li da
više ne pripadamo sebi? Krist je za nas dao sebe, a mi zauzvrat, s ljubavlju
i zahvalnošću, trebamo njemu dati sebe. Jeste li već rekli u svojemu srcu:
“Gospodine, evo me, stojim ti potpuno na raspolaganju. Uradit ću bilo
što, ići ću bilo gdje za tebe. Evo ti moj posao, moja obitelj, moj društveni
život, moji talenti, studij, moje čitavo tijelo. Upotrijebi ga sebi na slavu;
upotrijebi svaki bio mene”? Zadržavam li neki dio svoga života za sebe?
Trebam to predati Gospodinu i reći mu: “Gospodine, evo me. Upotrijebi
me za svoju slavu, predajem ti cijeloga sebe u obožavanju.”
Sviđa mi se ona stara priča o dječaku koji je bio veoma dirnut tijekom
propovijedi o davanju. Propovjednik je naglasio da Bog stalno daje i da
naše davanje treba biti reakcija zahvalnosti za njegov najveći dar nama,
dar njegovoga Sina Isusa Krista. Kada je pladanj za prikupljanje milodara
krenuo po prostoriji, dječak je pretražio džepove da vidi što bi mogao
dati. Pronašao je prljavi rupčić, dugme na koncu i hrđavi džepni nožić.
Zaključio je da nijedna od tih stvari nije prikladan dar s obzirom na ono
6
David Peterson, Engaging with God (Leicester: IVP, 1992), 174.
25