IstinskoObozavanjePrijelom

Ovaj zajednički element prečesto se zanemaruje načinom na koji se
kruh i vino dijele. Sjedimo svatko u svojemu redu, izbjegavamo kontakt
očima, dok svatko od nas uzima svoj zasebni komadić kruha ili hostije; ili
se pak svi složimo u red, klečimo pred propovjedaonicom gledajući ravno
ispred sebe, glava pognutih u molitvi. “Pružanjem mira” uz rukovanje
možda se usmeno iskazuje činjenica da su i drugi ljudi prisutni, ali to
rijetko dovodi do istinskog kontakta s njima. Sve je to suštinski različito
od izvorne Gospodnje večere.
Prvi su kršćani uzimali kruh i vino u kontekstu zajedničkoga jela.
Uvelike bismo profitirali kada bismo slijedili njihov primjer. Jelo je idealan
kontekst u kojemu se mogu uzeti kruh i vino u sjećanje na Krista. Mi u
crkvi St. Ebbe odnedavno smo započeli tradiciju “crkvenog obiteljskog
obroka” tjedan dana prije Uskrsa. Uživamo u zajedničkome blagovanju i
međusobnom boljem upoznavanju. U određenome trenutku tijekom jela
nakratko zastajemo kako bismo se sjetili Kristove smrti za nas i potom
dijelimo kruh i vino. To je jedan od najvažnijih dana u našemu crkvenom
kalendaru. Nastojimo upriličiti i druga slična okupljanja, iako ne dovoljno
često. Druženje u nečijemu domu može biti još jedna dobra prilika za
uzimanje Gospodnje večere. Nema nikakvog biblijskog razloga zašto bi
Gospodnjom večerom upravljala samo zaređena osoba. 86
Naravno, nije uvijek praktično uzimati kruh i vino tijekom obroka,
ali posve je prikladno tako postupiti na našim normalnim nedjeljnim
sastancima, a treba učiniti sve što je u našoj moći da naglasimo da je to
nešto što radimo zajedno. Zajedništvo je važan element Gospodnje
večere.
4. Nada
Kao što smo već vidjeli, Isus je najavio nebesko kraljevstvo tijekom
Posljednje večere. Pavao je ostao u istom kontekstu budućih stvari kada
je rekao: “Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju
navješćujete dok on ne dođe” (1 Korinćanima 11,26). Svaki put kada
86
Katoličko učenje insistira na tomu da su zaređeni svećenici nužni za odvijanje istinske
pričesti za vrijeme Gospodnje večere, jer samo oni mogu postići da Krist bude prisutan u
kruhu i vinu. Iako protestantske denominacije odbacuju ovakvo učenje, u većini njih još
je uvijek obavezno da Gospodnju večeru daje zaređeni sluga Božji, kako bi se sve odvijalo
prikladno i u redu, ali nema biblijskog razloga za ovakvo ograničavanje.
83