IstinskoObozavanjePrijelom

zajednici. To neće biti problem ukoliko svi ostali dijele moj ukus. Ali ako
drugi kršćani iz istog razloga trebaju neku drugu glazbu, tada jednostavno
mora doći do problema. To objašnjava zašto je glazba jedan od najvećih
uzroka podjele u kršćanskim krugovima. Pokazuje se veoma malo
tolerancije. Određene vrste glazbe povezuju se s autentičnim susretom
s Bogom. Oni s drugačijim ukusom proglašavaju se neduhovnim starim
dosadnjakovićima ili bezumnom i plitkom mladeži.
Međutim, glazbeni stil je zapravo nebitan. Naravno da ćemo imati
svoj omiljeni izričaj, ali sam stil nije bitan u usporedbi s riječima koje
pjevamo. Najvažnija je istina, a ne note.
Sve što sam dosad rekao bilo je zamišljeno kao upozorenje da glazbu
ne postavljamo na pretjerano visok pijedestal. Ali ne smijemo ni pretjerano
reagirati u suprotnom smjeru. Biblija kršćanskome pjevanju daje važno
mjesto, pa na to tako moramo gledati i mi. Biblija daje dva razloga za
pjevanje. Kao prvo, trebamo pjevati hvale Bogu, a kao drugo, trebamo
pjevati kako bismo ohrabrili jedni druge.
Zašto pjevati?
1. Trebamo pjevati kako bismo slavili Boga
Slavljenje bi trebalo biti karakteristična osobina kršćanina. Apostol
Petar nam kaže:
… A vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod
stečeni da naviještate silna djela Onoga koji vas iz tame pozva k divnom
svjetlu svojemu (1 Petrova 2,9).
Pozvani smo na pripadnost Bogu s ciljem objavljivanja njegove
slave.
C. S. Lewis je napisao:
Slavljenje je prirodan čin
Svaka radost spontano prelazi u slavljenje, osim ako taj proces
(ponekad) ne zaustavi stidljivost ili strah od dosađivanja drugima.
Svijet odzvanja od slavljenja – ljubavnici hvale svoje dragane, čitatelji
svoje omiljene pjesnike, šetači prirodu oko sebe. 59
59
Navod iz knjige Davida Watsona I Believe in the Church (London: Hodder & Stoughton,
1982), 183.
64