IstinskoObozavanjePrijelom

četiri elementa koja bi i danas trebala biti prisutna u svakom euharistijskom
blagovanju.
1. Sjećanje
Članovi crkve u Korintu nisu se dobro ponašali kada bi se sastajali
radi uzimanja kruha i vina. Pavao ide tako daleko da im čak kaže: “Ne
mogu pohvaliti što se ne sastajete na bolje, nego na gore” (1 Korinćanima
11,17). U jedanaestome poglavlju, govoreći o utemeljenju Gospodnje
večere, nastoji ih podsjetiti na koji bi se način ona trebala blagovati. On
navodi Isusove riječi nakon što je razlomio kruh: “Ovo je tijelo moje koje se
za vas predaje. Ovo činite meni na spomen” (redak 24). On dalje nastavlja
govoreći kako je čin uzimanja kruha i ispijanja vina “navješćivanje” smrti
Gospodnje (redak 26). Večera Gospodnja trebala je učvrstiti crkvu na
događajima koji su doveli do njezinoga stvaranja: na križu Kristovome,
“da ne zaboravimo”.
Taj je smisao nažalost često zamagljen. Primjer toga nalazimo i u
liturgijskim izmjenama Anglikanske crkve. U starome se molitveniku
(Book of Common Prayer) služba euharistije usredotočuje isključivo na
križ. Tu se kaže da kruh i vino uzimamo “u sjećanje na (Kristovu) muku
i smrt.” Niz novih liturgijskih izmjena vezano za Svetu pričest, slijedeći
primjer prethodne verzije knjige Alternative Services Book, dovodi do
zabune jer nas se njima potiče da se prisjetimo još i mnogih drugih stvari.
Tipičan je primjer Euharistijska molitva B:
I zato, Oče, prisjećajući se Njegove smrti na križu, Njegove savršene
žrtve koju je jednom zauvijek dao za naše grijehe; radujući se
Njegovom silnom uskrsnuću i slavnome Uzašašću, čekajući Njegov
povratak u slavi, slavimo ovu uspomenu na naše otkupljenje. 79
Ishod je ovoga da se gubi jedinstveno žarište pažnje koje počiva na
križu.
Ne odvlači samo nejasna liturgija pažnju s križa na druge stvari.
Prosječni bi nekršćanin (a nažalost i mnogi kršćani), iz načina na koji
se u mnogim crkvama odvija Gospodnje večera, zaključio da je centar
79
Common Worship (London: Church House Publishing, 2000), str. 190.
78