IstinskoObozavanjePrijelom

usredotočena na prošlost, nešto se važno događa i u sadašnjosti. Pavlovo
pitanje koje postavlja u 1 Korinćanima 10 ukazuje nam na tu sadašnju
istinu:
Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove?
Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova? (redak 16)
Kada uzimamo kruh i vino “pričešćujemo se” ili “imamo sudioništvo”
s Kristom. John Stott je to ovako komentirao:
Isus nije samo razlomio kruh; ujedno ga je i dao učenicima da jedu.
Nije samo natočio vino; dao im ga je da piju. … Nije mu bilo dovoljno
da samo gledaju i slušaju; morali su jesti i piti. Dakle, ovaj je obred
pričest ili učestvovanje, kao i sjećanje. 80
Toliko je pak jasno većini ljudi, ali svaki daljnji korak je zalaženje
u bojno polje. Kako mi to učestvujemo u tijelu i krvi Kristovoj tijekom
Gospodnje večere? U crkvenoj je povijesti oko ovoga pitanja proliveno više
tinte i krvi negoli oko bilo kojeg drugoga. Mnogo toga ovisi o čovjekovom
razumijevanju Isusovih riječi: “ovo je tijelo moje” i “ovo je krv moja”.
Rimokatolička crkva uzela je te riječi doslovno. Njeno službeno
učenje često se naziva “transsupstancijacija”, koja je na Tridentinskom
koncilu definirana kako slijedi:
Posvećenjem kruha i vina dolazi do promjene u samoj tvari kruha i
ona se pretvara u tvar tijela Kristova, našega Gospodina, a tvar vina
pretvara se u tvar njegove krvi. 81
Misli se kako do ove promjene dolazi kada svećenik ponavlja riječi,
“Ovo je tijelo moje,” itd. U dodatku na kraju knjige nalazi se detaljniji
pregled rimokatoličkog razumijevanja Gospodnje večere.
Pravoslavne crkve na istoku također vjeruju u transsupstancijaciju.
Vjeruju da do nje dolazi djelovanjem Duha Svetoga dok svećenik moli da
silom Duha elementi postanu Kristovo tijelo i krv. Ta je molitva poznata
pod nazivom epiclesis. Takvo doslovno tumačenje elemenata kao stvarnog
80
John Stott, Your Confirmation (London: Hodder & Stoughton, 1958), str. 99.
81
Navod iz engleskog izdanja Katekizma Katoličke crkve, Catechism of the Catholic Church
(London: Geoffrey Chapman, 1994), 310.
80