IstinskoObozavanjePrijelom

Ohrabrujmo jedni druge
Cilj je ovoga pregleda biblijskih učenja o kršćanskim sastancima
uvjeriti nas da trebamo jedni druge. Od životne je važnosti da se sastajemo.
Ne dopustimo sebi nikada iluziju da možemo preživjeti bez drugih
vjernika. Bog nas nije stvorio takvima da bismo mogli funkcionirati sami.
Trebamo druge vjernike, a oni trebaju nas.
Stoga kada odlazite u crkvu, sjetite se da se tamo ne susrećete samo
s Bogom. Također ćete sresti i druge kršćane. Jedan mi je prijatelj napisao
ove riječi kada se, odselivši u novi kraj, nastojao adaptirati u novoj crkvi:
Mnogo puta sam sjedio na praznoj klupi i potom bi pored mene sjela
neka mlada obitelj čiji članovi ne samo da se uopće ne bi obazirali na
moje postojanje, nego bi i fizički sjeli pod kutom gledajući dalje od
mene, okrenuti jedni prema drugima. Na kraju bih se zapitao zašto
jednostavno ne ostanu kod kuće i gledaju kršćanski glazbeni program
na televiziji.
Takve se stvari ne bi trebale događati. Ne trebamo biti samo promatrači
kada idemo u crkvu; pozvani smo na ulogu aktivnih učesnika.
Na svaki crkveni sastanak trebamo odlaziti s pitanjem “Kako mogu
doprinijeti?” a ne samo “Što ću danas dobiti?” Naviknimo se prije sastanka
moliti da nas Bog upotrijebi kako bi ostali nekako bili ohrabreni. A potom
potražimo priliku da tako i postupimo. Je li u crkvi neka nova osoba
kojoj možemo poželjeti dobrodošlicu? Postoji li tu netko osamljen koga
možemo saslušati? Netko tko je obeshrabren koga možemo potaknuti da
krene naprijed? Ne smijemo misliti da crkva počinje s uvodnom pjesmom i
završava s onom posljednjom. Vrijeme za međusobno komuniciranje prije
i poslije službe također je važno. Daje nam priliku da se bolje upoznamo.
Ako je moguće, potrudimo se doći malo ranije i ne odjuriti odmah nakon
završetka formalnoga dijela službe. A trebali bismo također i tražiti prilike
za izgradnju međuljudskih odnosa – putem zajedničkoga jela ili stvaranjem
manjih grupa, na primjer.
Mi smo obitelj, a dobre obitelji provode vrijeme zajedno. Što je naš
odnos bliskiji, tim ćemo jedni druge bolje moći poticati na napredovanje
u kršćanskome životu. A što više tako postupamo, to ćemo bolje obožavati
Boga – i to ne samo nedjeljom, nego čitavim svojim životom.
58