IstinskoObozavanjePrijelom

žrtve u stanju smo prinijeti vlastitu žrtvu: svoj život kojega predajemo
u službu njemu. Ove dvije žrtve, Kristova i naša, potpuno se razlikuju i
nikada ih se ne bi smjelo brkati.
Jedna od glavnih slabosti većine novijih služenja Gospodnje večere
u Anglikanskoj crkvi jest da se te dvije žrtve uistinu brkaju. Cranmerova
liturgija u molitveniku Book of Common Prayer nastoji ih razlikovati. Sav
se naglasak stavlja na Kristovu “potpunu, savršenu i dostatnu žrtvu” sve
do trenutka kada se uzimaju kruh i vino. Tek se tada spominje “naša žrtva
slavljenja i hvale”, kao i prinošenje “naše duše i tijela kao svjesne, svete i
žive žrtve Bogu”, ove su žrtve reakcija na Kristovu žrtvu na križu na koju
smo se upravo podsjetili.
Ali novija anglikanska liturgija ih brka uvođenjem određenih riječi
prije spomena utemeljenja i uzimanja kruha i vina. Na primjer, molitva F
iz molitvenika Common Worship u sebi sadrži i molitvu da nas kruh i vino
“učine nalik Kristu i naprave od nas savršenu žrtvu u njegovim očima.” 93
Rezultat je toga odvlačenje pažnje s Kristove žrtve i njeno brkanje s našom
žrtvom. O Gospodnjoj se večeri također govori kao o “spomenu” - što
je riječ koja sugerira onima koji tako žele, da je Kristova otkupna žrtva
djelotvorna i aktualna u službi pričesti, kroz koju crkva ulazi u njegovu
žrtvu.
Ovaj stav da je euharistija zapravo žrtva koju prinosi crkva ostaje i
dalje popularan. Njegovi zagovornici vide crkvenoga službenika kao
“svećenika” koji prinosi Krista na oltaru, ili koji vodi narod k njegovoj
zajedničkoj žrtvi s Kristom. Novi zavjet ne poznaje takve kategorije.
Michael Green je to ovako komentirao:
Ne dolazimo nešto dati; mi prvenstveno dolazimo primiti. Sama
priroda večere to tako nalaže. Gladni smo i dolazimo se nahraniti.
Nedostojni smo, a toplo nas se dočekuje za Gospodnjim stolom. 94
Obratite pažnju na to da nas Bog hrani. Uloga svećenika slična je
ulozi konobara koji nam pokazuje na Gospodina i na hranu koju nam je
ponudio svojom smrću. Nema biblijskog razloga zašto bi ovaj crkveni
službenik uvijek bio muško, “zaređen” ili odjeven u neku posebnu odjeću.
Glavni sudionik u večeri je njezin nevidljivi gost. Dolazimo se sjetiti
njegove žrtve i u njoj nalazimo hranu.
93
Common Worship, 1999.
94
Navod iz knjige Stotta, The Cross, str. 273.
89