IstinskoObozavanjePrijelom

Na primjer, na Drugom vatikanskom koncilu (1962. – 1965.) ustvrdilo se
da “svećenici misnom žrtvom predstavljaju i primjenjuju žrtvu Novoga
zavjeta, dakle Kristovu žrtvu prinošenja sebe jednom zauvijek svojemu
Ocu kao besprijekornu žrtvu.” 90
Spominjanje fraze “jednom zauvijek” vezano za Kristovu žrtvu
sviđa se tankoćutnim protestantima i neke od njih navodi na vjerovanje
da razlike između katoličke i protestantske euharistijske doktrine leže
samo u pukoj semantici. Podrobnije ispitivanje ipak daje manje temelja za
optimizam. Naša prva primjedba mora biti da je pogrešno smatrati da se
Kristova žrtva prinosi uvijek iznova.
Kao što smo vidjeli u trećem poglavlju, Novi zavjet jasno govori da
je ova žrtva dovršena na križu. Za razliku od svećenika iz Staroga zavjeta,
koji su morali dan za danom prinositi svoje beskrajne žrtve, Krist je nakon
križa mogao sjesti, čime nam se govori da je njegov posao bio dovršen
(Hebrejima 10,11-12). On se ne nastavlja i dalje prinositi na nebu kao žrtva
za naše grijehe.
Naša druga primjedba ovom novom razmišljanju odnosi se na ideju da
crkva kao Kristovo tijelo ulazi u njegovu stalnu žrtvu prilikom euharistije.
A. G. Herbert jedan je od mnogih koji su izrazili ovaj stav:
Čin prinošenja žrtve nije tek bilo kakvo ponovno žrtvovanje Krista,
niti neka žrtva koja se pridodaje njegovoj žrtvi, nego sudioništvo u
njoj. Istinski slavljenik je Krist, Veliki Svećenik, a kršćanski se narod
okuplja kao članovi njegovoga tijela kako bi Bogu prinijeli njegovu
žrtvu, i kako bi se i sami prinijeli kao žrtve kroz jedinstvo s njime. 91
Zajednička izjava Anglikansko-rimokatoličke međunarodne
komisije (ARCIC) kaže nešto slično tomu: “Ulazimo u čin Kristovoga
prinošenja samoga sebe.” 92
Još jednom moramo kazati da Novi zavjet ne nudi nikakvu potkrjepu
ovih stavova. Samo je Krist mogao sebe prinijeti na križu kao žrtvu za
grijehe svijeta. Naš nam grijeh ne dopušta da se uključimo u tu žrtvu. Mi
smo problem, i stoga ne možemo sudjelovati u njegovome rješavanju, osim
kao grešni okrivljenici koji primaju dar oprosta. Naša je uloga pasivna, a
ne aktivna. Samo smo jednom primili oproštenje, a kao rezultat Kristove
90
Navod iz knjige Johna Stotta, The Cross of Christ (Leicester: IVP, 1986), str. 226.
91
Navod iz knjige Stibbsa, Sacrament, Sacrifice, str. 22.
92
Navod iz knjige Stotta, The Cross, str. 269.
88