IstinskoObozavanjePrijelom

Ishod ovoga je kaos: pedeset ljudi koji istovremeno sviraju fagote. Pavao
piše kako bi ispravio ovakvu zlouporabu darova. Prvo kreće s pohvalom
samoga dara: “Sviram fagot kao i bilo koji od vas. Dobro je imati taj dar.
Crkvenom slavljenju pomaže kada netko svira na njemu.” Ali potom
slijedi kritika: “Od samoga početka stvoreni smo da budemo različiti i
da nemamo svi iste darove. Tako najbolje djelujemo. I zato, molim vas,
možete li se ograničiti na po samo dva fagotista svake nedjelje? I bi li neki
od vas mogli pokušati služiti drugima i na neki drugi način? Kako bi bilo
da netko proba naučiti svirati neki drugi instrument, ili pak pomoći oko
kave nakon crkve?”
Kakva bi bila naša reakcija da otkrijemo takvo pismo nakon dvije
tisuće godina? Bismo li paničarili oko činjenice da nitko u našoj grupi ne
svira fagot i da stoga nismo duhovna crkva? Postupajući tako promašili
bismo bit poruke. Postoje tisuće različitih darova (načina na koje Bog
izgrađuje zajednicu preko sposobnosti jednoga člana). Nijedna crkva ne
bi mogla istovremeno manifestirati sve moguće darove. Pavao to ni ne
očekuje. Poruka koju on upućuje nije da će svaka duhovna crkva imati
fagotiste, nego govori o principu velike raznovrsnosti darova koje je Bog
dao. A on želi da te različite darove s ljubavlju koristimo služeći drugima.
Kako služiti?
Neki kršćani kao da su paralizirani. Umjesto da služe drugima, radije
čekaju kako bi otkrili koji su to njihovi posebni darovi. Pravo pitanje
koje sebi treba postaviti nije toliko “Koji je moj dar?” nego više: “Kako
mogu služiti?” Čim uočimo neko posebno područje služenja u kojemu
možemo biti od koristi, trebamo odmah uskočiti. A ako Bog to služenje
koristi za dobrobit crkve, onda koristimo duhovni dar. Možda nam ne
ide baš najbolje raspoznavanje područja službe koju bismo trebali vršiti.
Drugi kršćani često naše darove vide bolje nego mi sami, stoga potražimo
savjet.
Ponekad ljubav od nas traži da ne koristimo svoj dar. Poglavlje 1
Korinćanima 14 uvelike govori o nekorištenju darova. Onima koji govore
u jezicima savjetuje se da šute ukoliko nitko nije u stanju tumačiti ono što
govore, a broj proroka koji govore na pojedinom sastanku ograničava se na
dva ili tri (redak 29). U svakoj zajednici postoji mnogo darova. Nemoguće
54