IstinskoObozavanjePrijelom

Svećenici Staroga zavjeta bili su ograničeni ne samo svojom
smrtnošću, nego također i svojom grešnošću. Bili su dijelom problema pa
stoga nikada nisu mogli iznaći rješenje i privesti narod k Bogu. Ali Isus je
drugačiji. On je:
…svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika i uzvišeniji od
nebesa - koji ne treba da kao oni veliki svećenici danomice prinosi
žrtve najprije za svoje grijehe, a onda za grijehe naroda. To on učini
jednom prinijevši samoga sebe. Zakon doista postavi za velike
svećenike ljude podložne slabosti, a riječ zakletve - nakon Zakona -
Sina zauvijek usavršena.
(Hebrejima 7,26-28)
Dok su svećenici svoju službu obavljali u hramu na zemlji, Krist svoju
obavlja na samome nebu. Židovski je velikih svećenik ulazio u Svetinju
nad svetinjama u hramu u Jeruzalemu, ali Isus je uzišao na nebo:
A glavno u ovom izlaganju jest: takva imamo Velikog svećenika koji
sjede zdesna prijestolja Veličanstva na nebesima kao bogoslužnik
Svetinje i Šatora istinskoga što ga podiže Gospodin, a ne čovjek.
(Hebrejima 8,1-2)
Savršena žrtva
Isus je također prinio i savršenu žrtvu. Svećenik je u hramu prinosio
životinjske žrtve. Činjenica da je to valjalo raditi uvijek iznova svjedoči
o tomu da te žrtve nisu bile djelotvorne u rješavanju problema ljudskoga
grijeha:
Budući da Zakon ima tek sjenu budućih dobara, a ne sam lik zbiljnosti,
on uistinu žrtvama koje se - iz godine u godinu iste - neprestano
prinose ne može nikada usavršiti one što pristupaju. Ta ne bi li se
prestale prinositi kad bogoslužnici, jednom očišćeni, ne bi više imali
nikakve svijesti grijeha? Ali po njima se iz godine u godinu podsjeća
na grijehe. Jer krv bikova i jaraca nikako ne može odnijeti grijeha.
(Hebrejima 10,1-4)
35