IstinskoObozavanjePrijelom

Velika raznolikost
U prvoj poslanici Korinćanima 12 spominje se deset duhovnih
darova. U Novome zavjetu postoje i drugi popisi darova, a svi se
međusobno razlikuju (Rimljanima 12,6-8; Efežanima 4,11; 1 Petrova 4,10-
11). Tu se otkriva veliki spektar darova. Nema jasne granice između onoga
što bismo mogli nazvati prirodnom obdarenošću i onoga što nazivamo
nadnaravnim darovima. Neki od njih izgledaju skoro čak i svjetovni:
posluživanje, ohrabrivanje, vođenje, davanje, ukazivanje milosti. Čak se
i o braku i samačkom životu govori kao o darovima (1 Korinćanima 7,7).
Drugi su darovi više spektakularni: čudotvorne moći i sila iscjeljivanja.
Za neke nam spomenute darove čak više nije ni jasno o čemu se radilo.
Nitko više ne može sa sigurnošću kazati na što je Pavao mislio pod “riječ
mudrosti” ili pak “riječ znanja” (1 Korinćanima 12,8). Nema sumnje da
postoji i mnogo drugih darova koji se kao takvi ni ne spominju u Novom
zavjetu. Na primjer, o glazbi i gostoljubivosti ne govori se posebno kao o
duhovnim darovima, ali oni to zasigurno jesu. Bog svakako koristi ljude
obdarene tim sposobnostima za posluživanje svoje milosti drugima.
Dakle, Pavao nam u 1 Korinćanima 12 ne daje definitivni i zatvoreni
popis darova. Neki se ljudi previše bave detaljima kada čitaju to poglavlje, i
nastoje dokučiti koje darove oni imaju. Međutim, mislimo li ova poglavlja
pravilno shvatiti, moramo zapamtiti da su ona korektivne prirode. Pavao
nije sjedio u svojoj radnoj sobi i zapisivao baš sve što bi sve kršćane iz svih
stoljeća moglo zanimati o ovoj temi. Umjesto toga on je pismeno reagirao
na konkretan problem u određenom trenutku. Možemo pretpostaviti da
spominje i nabraja neke darove zato što su bili posebno učestali u Korintu u
ono vrijeme, i zato što su stvarali kontroverzu. Trebali bismo se usredotočiti
na načela koja Pavao poučava, a ne na detalje, ako namjeravamo shvatiti
njegovu poruku za današnje vrijeme.
Dar fagota
Jednom sam čuo usporedbu koja mi je olakšala definirati stvar.
Zamislimo da crkva ima mnogo članova koji sviraju fagot. Ponosni su na
svoj dar i odaju utisak da bi svi istinski duhovni ljudi trebali svirati fagot.
Također smatraju da je njihovo pravo upotrebljavati svoj dar kada god se
crkva sastaje. Insistiraju: “Bog nam je dao ovaj dar i moramo ga koristiti.”
53