IstinskoObozavanjePrijelom

Dodatak
Kristove i naše žrtve
Glavna razlika između rimokatoličkog i protestantskog tumačenja
Gospodnje večere odnosi se na temu žrtve. U kolikoj mjeri uopće možemo
opisati što se događa kada se prinosi žrtva? Protestanti naglašavaju da je
žrtva o kojoj obred govori prinesena i dovršena s Isusovom smrću. Katolici
tvrde da tijekom euharistije dolazi do određenog ponavljanja žrtve.
Ovaj se problem odnosi na našu temu obožavanja i sve ono o čemu
smo raspravljali u proteklim poglavljima. Protestanti naglašavaju da je
prvenstveni pravac djelovanja kod Gospodnje večere od Boga prema
nama, kada on vjernicima simbolički nudi blagoslov završene Kristove
žrtve. Katolici pak tvrde da je pravac djelovanja od nas prema Bogu, kada
crkva njemu prinosi žrtvu.
Postoji nekoliko načina na koje katolici općenito (bilo rimokatolici,
anglikanci ili pak pravoslavci) tumače ovu žrtvu. Tradicionalni je stav da
svećenik prinosi tijelo i krv Kristovu na oltar u “misi” kao ugodnu žrtvu
koja umiruje Božji gnjev. Ovaj je stav najsnažnijim izrazima potvrđen na
Tridentinskom koncilu u vrijeme protureformacije:
Žrtva je uvijek jedna te ista, ona koju svećenici sada prinose obredom,
a koja je u ono vrijeme bila prinesena na križu; razlika je samo u načinu
prinošenja… Ova božanska žrtva, koja se slavi misom, onaj isti Krist
koji je se sebe na krvav način prinio na oltar križa, sadržan je i prinosi
se sada bez krvi. 89
Mnogi još i danas zadržavaju takvo tumačenje misne žrtve, ali ideja se
ponegdje i dalje razvijala. Glavna takva izmjena je stav da kroz euharistiju,
Kristovo tijelo, crkva ulazi u njegovo stalno žrtvovanje samoga sebe. Na
obred se stoga ne gleda ne toliko kao na ponavljanje žrtve na križu, kako se
to prethodno poučavalo, nego kao na njeno trajno produljenje. Ovakav stav
je katolicima potvrda biblijskog učenja da je Kristova žrtva bila “jednom
zauvijek,” a da pritom još uvijek govore o euharistiji kao o prinošenju žrtve.
89
Navod iz engleske verzije Katekizma Katoličke crkve, str. 307.
87