You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Vodoravno pjevanje i sviranje
Ako shvatimo da je jedan od razloga našega pjevanja izgradnja drugih
kršćana, tada ćemo i njih uvijek imati na umu. Bit ćemo svjesni vodoravne
dimenzije, a ne samo okomite. Ne smijem zatvorenih očiju pjevati riječi
pjesme, “To je naš Bog, Kralj koji služi, i zove nas da ga slijedimo.” 71 Trebao
bih to pjevati vama. A koje god to riječi bile, trebao bih ih pjevati s radošću.
Nikoga ne ohrabruje pogrebna pjesma.
I oni koji sviraju na glazbalima trebali bi ostale držati na umu. Neki
se glazbenici više brinu oko izvedbe negoli oko služenja drugima. Svi smo
mi čuli za zborove koji su sa raspali samo zato što su bili ograničeni na
jednu novu himnu u dva tjedna, ili za pijaniste koji su otišli iz crkve jer više
nisu bili u poziciji birati pjesme.
Stara šala među crkvenim vođama kaže: “Koja je razlika između
crkvenog orguljaša i terorista?” “S teroristom se može pregovarati.”
Sviranje u crkvi može glazbenicima biti veoma teško. Često moraju
svirati glazbu koja im se ne sviđa ili koja im ne predstavlja nikakav izazov.
Postoje možda neke druge pjesme u kojima bi mogli bolje iskazati svoje
talente, ali to uopće nije cilj ove aktivnosti. Jedan od najboljih svjetskih
orguljaša bio je donedavno član naše crkvene zajednice, ali to za njega ne
biste nikada rekli. Ne zato što u crkvi nije dobro svirao, nego zato što je
odolijevao iskušenju da slavljenje pretvori u svoj nastup.
Plemenita glazbena umjetnost
Vidjeli smo da neki ljudi imaju pretjeran stav glede glazbe i u njoj vide
sredstvo pomoću kojega se susrećemo s Bogom. Iako nam Biblija tako ne
govori, ona ipak pjevanju daje važnu ulogu. Trebamo pjesmom hvaliti
Boga i ohrabrivati jedni druge. Martin Luther jednom je napisao: “Nakon
riječi Božje, plemenita glazbena umjetnost najveće je blago na svijetu.” 72
71
Ta se ideja snažno iskazuje u Prvoj poslanici Korinćanima 13.
72
Navedeno u listu The Briefing 252 (svibanj 2001.), str. 8.
73