IstinskoObozavanjePrijelom

1. Slavljenje
Iako Novi zavjet ne opisuje kršćanske sastanke kao događaje sa
smislom obožavanja Boga, ipak nam govori da su neki elementi tih
sastanaka bili upravljeni k Bogu. Jedna od karakterističnih aktivnosti
crkve nakon Pedesetnice bila je “hvaljenje Boga” (Djela 2,47). Gospodnja
večera odražavala je zahvalnost Bogu (1 Korinćanima 10,16), a isto je
vrijedilo i za pjevanje (Efežanima 5,19-20; Kološanima 3,16). Vratit ćemo
se na temu glazbe u narednome poglavlju. Čitav naš život trebao bi biti
izraz zahvalnosti Bogu, a tu bismo zahvalnost svakako trebali iskazivati
kada se jedni s drugima sastajemo.
2. Molitva
U Novom zavjetu također se često govori da su se kršćani molili na
svojim sastancima. Povremeno bi se sastajali isključivo radi molitve, na
primjer, nakon Petrovog i Ivanovog oslobođenja (Djela 4,23-31). Zapanjuje
koliko se često u Djelima apostolskim spominje crkva u molitvi. 52 U svojoj
je suverenosti Gospodin odlučio ispuniti svoju volju u vidu odgovora na
molitvu. Stoga je od životne važnosti da molimo. Važnost molitve morala bi
se ogledati u vremenu koje joj posvećujemo na našim glavnim sastancima
i unutar crkvenog programa. Nema sumnje da propuštamo mnogo Božjih
blagoslova zato što ne molimo.
Koliko li samo milosti često gubimo,
Koliku nepotrebnu bol podnosimo;
Samo zato što sve ne donosimo svi
Bogu u molitvi. 53
Ovo kretanje od nas prema Bogu važan je element naših sastanaka
i ne smijemo ga ignorirati. Možemo ga s pravom opisati kao obožavanje.
Kad se obraćamo Bogu u slavljenju i molitvi na našim sastancima, tada ga
obožavamo.
52
Djela 1,24; 6,6; 8,15; 12,12; 13,3; 14,23; 20,36; 21,5.
53
Prijevod dijela himne “What a Friend We Have in Jesus” autora J. M. Scrivena (br. 746,
Mission Praise [Marshall Pickering, 1990]).
56