ROBERT SEVER CELEBRITYJI - DalCasa

Plitvička su jezera još 1979. godine uvrštena na popis
svjetske baštine UNESCO-a, i to među prvima
u svijetu. Prema IUCN-u, koji definira osam kategorija
zaštite prirodnih područja, Plitvička jezera
pripadaju drugoj kategoriji – nacionalnih parkova, što
označava zaštićeno područje pod upravom, poglavito
radi zaštite ekosustava i rekreacije. Od osam nacionalnih
parkova u Hrvatskoj, Plitvička jezera su najposjećenija,
i to ne bez razloga!
Nalaze se u zaleđu Velebita (60 km zračne udaljenosti
od mora), na granici kontinentalnog i maritimnog oborinskog
režima, na nadmorskoj visini od 418 do 1279 metara.
Dio su dinarskoga krškog područja, koje karakterizira
karbonatna geološka podloga, brojne krške forme,
rijetke pojave površinskih tokova, te brojne pukotine.
Obilje vode i stvaranje jezera u takvom kraju iznimna su
i dragocjena pojava.
Od ukupne površine Nacionalnog parka, travnjaci (livade
i pašnjaci) prostiru se na površini od 6957 hektara.
Park je i u pogledu bogatstva i raznolikosti flore viših biljaka
svojevrstan fenomen. Na relativno maloj površini
parka zabilježeno je 1267 biljnih vrsta, svrstanih u 112
porodica.
Ipak, važno je istaknuti da će, ako se proces širenja travnjaka
ne zaustavi, doći do osiromašenja biljnim vrstama,
a to znači da će se izmijeniti izgled krajolika. Moglo bi
doći i do nestanka nekih predstavnika faune (leptir plavac)
koji su svoj životni ciklus vezali uz pojedine biljke.
Kad je riječ o životinjskom svijetu NP-a, prva asocijacija
je njegov zaštitni znak, a to je medvjed. No, bogatstvo
faune ovog nacionalnog parka mnogo je veće i vrjednije
od njezina najatraktivnijeg predstavnika. Česti stanovnici
jezera su i dvije vrste rakova: riječni i potočni rak.
Zasluženu pozornost dobila je i skupina leptira čiji se broj
poznatih vrsta, prema istraživanjima, popeo do 321, od
čega 76 vrsta danjih, a 245 vrsta noćnih leptira.
Avantura
Jesensko radno vrijeme NP-a je od 8 do 18 sati / The National Park’s
autumn working hours are from 8 am to 6 pm
Potočna pastrva jedan od prastanovnika ovih jezera, a
danas je značajno potisnuta alohtonim populacijama
klena i crvenperke. Osim navedenih, samo u jezeru Kozjak
dokazano je postojanje još najmanje četiriju vrsta
riba. Vodozemci su, s oko dvanaest vrsta, dosta brojna
skupina kralješnjaka u parku, dok su gmazovi zastupljeni
s relativno malim brojem vrsta jer duge zime i debeli snježni
pokrivač smanjuju brojnost ove skupine kralješnjaka.
Fauna ptica sa do sada zabilježenih 157 vrsta je na trećemu
mjestu po broju vrsta među nacionalnim parkovima
u Hrvatskoj. Posebno zanimljiva vrsta je vodenkos,
inače rijetka ptica, ovisna o staništima čistih vodotoka.
Na ovim područjima uočeno je više od 50 vrsta sisavaca:
puhovi, rovke, voluharice, jež, kuna zlatica, kuna bjelica,
divlja svinja i dr. Najnovijim je istraživanjima utvrđeno 20
vrsta šišmiša, koji žive u raznim staništima, rupama i pećinama,
pod korom drveća, u dupljama. Posebno zanimanje
često je za populacije vukova, srna, jelena, divlje
mačke, risa, vidre i, naravno, smeđeg medvjeda kao
krune plitvičkog životinjskog carstva.
Danas je sasvim normalno da se krug prijatelja ili obitelj
uputi na jednodnevni izlet u Nacionalni park Plitvička
jezera, ali početak razvoja turističkih putovanja na Plitvička
jezera vezan je uz kraj 19. st. i aktivnosti Društva
za zaštitu i poljepšavanje Plitvičkih jezera u Hrvatskoj,
osnovanog 1893. godine u Zagrebu, na inicijativu prof.
dr. Gustava Janečeka. Društvo čiji su članovi bili redom
pripadnici tadašnjeg znanstvenog i kulturnog kruga
prvo je značajnije krenulo u formiranje turističke ponude
i započelo rad na polju motiviranja dolaska posjetitelja
na Plitvička jezera. U svojim pravilima Društvo prvi put
u plitvički prostor uvodi planski pristup izgradnji turističke
infrastrukture u želji da se ona prikažu što većem broju
posjetitelja.
U razdoblju od 1894. do 1896. godine Društvo gradi hotel
sa 28 soba u stilu krajiških čardaka ponad jezera Kozjak,
53