5Uvodne napomeneU okviru ciljeva utvrđenih u svojoj misiji, Igmanska inicijativa u svom programu <strong>za</strong> naredniperiod, sadrži niz ključnih aktivnosti koje se odnose na iznalaženje trajnih rešavanjaproblema imovinskih i statusnih prava građana u državama potpisnicama Dejtonskogsporazuma.Igmanska inicijativa polazi od stava da se jedino efikasnim rešavanjem pojedinih otvorenihpitanja između zemalja Dejtonskog sporazuma može ubr<strong>za</strong>ti dalja normali<strong>za</strong>cija njihovihodnosa i proces EU integracija.Nakon početka procesa demokrati<strong>za</strong>cije zemalja Dejtonskog sporazuma do kojeg jedošlo početkom prošle decenije, počelo je i rešavanje ni<strong>za</strong> problema koji su opterećivalimeđusobne odnose. U mnogim oblastima došlo je do međusobnog usaglašavanja<strong>za</strong>konodavstva i njegove harmoni<strong>za</strong>cije sa evropskim <strong>za</strong>konodavstvom, potpisan je nizbilateralnih ugovora i dobar deo pitanja počeo da se rešava u praksi. To je doprinelo ipopravljanju međusobnih odnosa i unapređivanju međusobne saradnje.I pored toga, ostao je nerešen jedan broj otvorenih pitanja, među kojima su i statusna iimovinska pitanja. Postoji više razloga <strong>za</strong> ovakvu situaciju. Prvi leži u činjenici da je ovopitanje tesno ve<strong>za</strong>no <strong>za</strong> rešavanje problema povratka izbeglica i raseljenih lica, <strong>za</strong> šta upojedinim zemljama nije postojalo dovoljno političke volje.Ovaj projekat se odvija u znaku značajnih regionalnih aktivnosti na iznalaženju trajnihrešenja <strong>za</strong> izbeglice i raseljena lica, odnosno, građane u zemljama Dejtonskog sporazumakoji su tokom raspada SFRJ i ratnih sukoba u ovom regionu bili pogođeni najtežim inajmasovnijim oblicima kršenja osnovnih ljudskih prava. Na inicijativu Evropske komisije,OEBS-a i UNHCR-a, predstavnici država u regionu: Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Srbijai Crna Gora usvojile su, u januaru 2005. Sarajevsku deklaraciju kojom su se obave<strong>za</strong>li daće omogućiti proces povratka ili lokalne integracije izbeglica i raseljenih lica u njihovimzemljama te dogovorili <strong>za</strong>jedničke aktivnosti i u<strong>za</strong>jamnu saradnju. Međutim, usprkosdodatnim podsticajima i inicijativama od strane međunarodne <strong>za</strong>jednice, malo jenapretka ostvareno u procesu sprovođenja Sarajevske deklaracije, koji je imao <strong>za</strong> cilj daokonča proces povratka izbeglica u regionu do kraja 2006. godine.
6Važan poticaj procesu <strong>za</strong>tvaranja izbegličke krize na prostoru Zapadnog Balkanapredstavlja i usvajanje Zajedničke deklaracije o okončanju raseljavanja i obezbeđivanjutrajnih rešenja <strong>za</strong> ugrožene izbeglice i interno raseljena lica, koju su usvojili ministrispoljnih poslova BiH, Crne Gore, Hrvatske i Srbije 7. novembra 2011. godine u Beogradu.Sastavni deo ove deklaracije jeste Zajednički regionalni višegodišnji program koji jeusmeren na to da obezbedi trajna rešenja <strong>za</strong> najugroženije izbeglice i interno raseljenalica 1 , a <strong>za</strong> čiju reali<strong>za</strong>ciju je veoma važna donatorska konferencija, planirana <strong>za</strong> 24. april2012. u Sarajevu. Zajednička deklaracija ističe značaj punog poštovanja prava izbeglicai interno raseljenih lica, kao i obavezu vlada ovih zemalja da <strong>za</strong>štite i unaprede njihovaprava, te u vezi s tim podseća na načela <strong>za</strong> trajno rešavanje izbegličke krize utvrđenaSarajevskom deklaracijom od 31. januara 2005. godine.Svrha ovog projekta i uopšte delovanja organi<strong>za</strong>cija civilnog društva okupljenih uIgmanskoj inicijativi i jeste da u odnosima tzv. konfliktnog partnerstva s nacionalnimvlastima doprinose uspostavljanju evropskih vrednosti u ovom regionu, pre svega polazećiod toga da su ljudska prava temelj na kojem počivaju te vrednosti i na kojima počivaEvropska unija. Zato delotvorna, sveobuhvatna i pravedna strategija <strong>za</strong> trajno rešavanjeizbegličkog problema u ovom regionu je samo ona koja se <strong>za</strong>laže <strong>za</strong> dosledno poštovanjeljudskih prava izbeglica i raseljenih lica, koja su kao i sva druga ljudska prava univer<strong>za</strong>lnavrednost i uslov <strong>za</strong> saradnju svih država, a to znači da politika na može biti iznad ljudskihprava, niti pak ona mogu biti predmet kompromisa ili se koristiti <strong>za</strong> međunarodnu političkutrgovinu. Polazeći od toga, <strong>za</strong> očekivati je da će i predstojeća donatorska konferencijaosnažiti borbu <strong>za</strong> ljudska prava izbeglica i raseljenih lica kroz konkretnu podršku vladamazemalja Dejtonskog sporazuma da <strong>za</strong>štite i unaprede njihova prava, izbegavajući da serešavanje izbegličkog problema svede samo na humanitarni nivo.Hitnosti i neophodnosti rešavanja statusnih i imovinskih pitanja građana u zemljamaDejtonskog sporazuma doprinosi i činjenica da se rešavanje ovog problema nikako nesme svesti samo na izbegla i raseljena lica, već i na lica koja su u raznim okolnostimatokom postojanja SFRJ sticala ova prava. Naime, jedan broj građana SFRJ je sticao ovaprava rođenjem, boravkom, imovinom, radom i dr. u tada <strong>za</strong>jedničkoj državi (u nekojod republika) u kojoj su imali jednak pravni položaj, ista prava i dužnosti kao i državljanirepublike u kojoj su imali prebivalište, a sada im je otežan ili onemogućen pristupstečenim i drugim pravima.Kako bi se ovaj problem trajno rešio, postalo je jasno da je neophodno intenziviratiregionalnu saradnju u cilju posti<strong>za</strong>nja pravičnog i sveobuhvatnog rešenja <strong>za</strong> sve ugroženegrađane četiri zemlje, uz napomenu da bi to itekako doprinelo daljem unapređenjudobrosusedskih odnosa i stabilnosti regiona, kao i u<strong>za</strong>jamnoj podršci u procesu evropskihintegracija.Opšti cilj projekta koji proizilazi iz strateških opredeljenja i programa Igmanske inicijativeje doprinos normali<strong>za</strong>ciji odnosa između zemalja potpisnica Dejtonskog sporazuma kroztrajno rešavanje statusnih i imovinskih prava građana svih država potpisnica.Očigledna prednost Igmanske inicijative u ostvarivanju ovakvog cilja je svakako sposobnost1Programom su predviđena stambena rešenja <strong>za</strong> gotovo 27.000 domaćinstava u 4 zemlje, odnosno sveukupno oko74.000 korisnika.