You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
niko mi ne može osporiti jednu stvar – poštenje. Mogao sam da kradem<br />
kada se javno kralo, ali nisam hteo. Ko zna, možda je u tom trenutku<br />
trebalo da kradem. Možda sam tada ispao nepošten prema Bogu. On<br />
mi je tutnuo pred nos blago, rekao uzmi, a ja sam odbio. Uzmi slobodno,<br />
nije greh, nemaš čega da se plašiš! Ne, ne. Čuvao sam se ja<br />
za ovaj trenutak. Za trenutak kada ću Bogu pred istinu. Sada ću da<br />
uzmem ono što mi pripada. Valjda. Možda. Ne znam. Užas...!<br />
Gotovo svi su bili pijani. Sneža i Steva jedva su stojali na nogama.<br />
Tražili su Roy Orbisonovu numeru You Got It od momka za kompjuterom<br />
i ljubili se kao zaljubljeni šesnaestogodišnjaci. Oteturali su se do<br />
doktora Bratića. Uz njega se prilepila Tijana, vitkim rukama obesila mu<br />
se o leđa, mada se on pravio da je ne primećuje. Steva mu je pokazao<br />
u otvorenoj šaci komadiće marihuane. Doktor Bratić je samo klimno<br />
glavom i nastavio da igra. Sneža i Steva su dali marihuanu Ištavnu<br />
da je zavije. Ubrzo, na terasi su se našli Sneža, Steva, Ištvan, doktor<br />
Bratić i Tijana. Pušili su marihuanu zagledani u noć. Ćutali su. Bračnom<br />
paru Vasiljev falila je samo odgovarajuća muzika. Poslali su Ištvana<br />
da pusti Cloud Nine Georga Harrisona. Kada je pesma počela, bračni<br />
par je nastavio da se ljubi. Divljali su jezicima, nije ih bilo briga što se<br />
nalaze u društvu. Onako pijani i drogirani, tražili su od doktora Bratića<br />
da poljubi Tijanu. Doktor Bratić, valjda da bi ispao smešan, poljubio je<br />
Ištvana u obraz. Jedino se Tijana nasmejala, Sneža i Steva ništa nisu<br />
primetli. Ljubili su se. Bilo je negde oko četiri sata ujutro...<br />
Ma, siguran sam da će, kada se ubijem, biti neke pravde...<br />
Priznajem sebi da očekujem da ću se, kada se ubijem, najbolje snaći.<br />
Neko se snalazi u lovu u mutnom, kada krade i lopuje, a ja znam da ću<br />
se snaći tamo gde su valjda svi pošteni. Tamo gde niko ne krade. Da,<br />
ubiću se. E to je baš divno. Sigruno i spokojno. Samo... razmišljam u<br />
poslednje vreme o tome da, kada se ubijem, tamo neće biti ničega. Baš<br />
ničega. Da će zavladati onaj iznenadni mrak kao kad nestane struje<br />
usred neke zanimljive utakmice. Veselo društvo bulji u televizor, rezultat<br />
je 2:2, a gostima treba još jedan gol. Deset minuta je do kraja meča.<br />
Napadaju. Čak je i gostujući golman izašao na polovinu domaćih. On<br />
šuta dugu loptu do svog napadača. Ovaj je dobro prima i udara prema<br />
golu domaćih. Odjednom – klik! Potpuni mrak. Mnogi bi se tada nervirali<br />
što nisu mogli da do kraja odgledaju utakmicu. Ja se ne bih uopšte<br />
uzbuđivao. To me i čudi kod sebe, jer sam i ja bio napet dok sam gledao<br />
taj zanimljiv fudbalski meč. Izluđuju me ti moji paradoksi. Izluđuju.<br />
Hteo sam, a nisam uzeo! Dakle potpuni mrak. Nema struje. O.K. ...<br />
Sneži i Stevi izgleda da je dosadilo ljubakanje. Kum Ištvan im je rekao<br />
da će sutra ožvalaviti. Nisu ga slušali. Puni pića i marihuane želeli<br />
su nešto otkačeno, uzbudljivo. Palo im je na pamet da ih Tijana i doktor<br />
42