Armagedonske bitke

Jizreelska dolina bila je doslovce osporavani obod - ali ni Egipćani
ni Sirijsci nisu stvarno živjeli u dolini u vrijeme kada su se zbog nje
borili. Isto je točno za bitke koje će uslijediti u Jizrelskoj dolini
između Ikšidida, Abasida i Hamdanida tijekom godina 940-46. po
Kr., između muslimana i Bizantinaca 975. po Kr. i muslimana i križara
u dvanaestom i trinaestom stoljeću po Kr., između Mameluka
i Mongola 1260., i Osmanlija i Napoleona 1799 i Osmanlija i Allenbyja
1918. Tek kada je država Izrael bila utemeljena 1948. g. i mogla
sebe vojno braniti, bitke u Jizreelskoj dolini opet su postale sukobi u
kojima je barem jedna strana stvarno živjela u osporavanom području.
Status Megida i Jizreelske doline kao osporavanog oboda počeo
je ustvari tijekom neoasirskoga razdoblja i nastavio se u kasnijem
babilonskom i perzijskom razdoblju, kada su vojske koje su išle na
Egipat stalno presijecale to područje. Neoasirski kralj Asarhadon
(Esarhadon) vjerojatno je prošao pokraj Megida tijekom uspješnoga
pohoda na Egipat 671. pr. Kr., kao što sam kratko spomenuo u 4.
poglavlju; zastrašujući neobabilonski kralj Nabukodonozor, koji je
tuda prošao 597. i 586. pr. Kr., također je ponovo prošao kroz to područje
tijekom pokušaja osvajanja Egipta 569. pr. Kr.; a perzijski kralj
Kambiz bez sumnje je također promarširao tim područjem kada je
bio na putu da osvoji Egipat 526. pr. Kr. Čak i sukob između Jošije,
kralja Judeje, i egipatskoga faraona Neka II, tamo 609. pr. Kr., neposredno
prije kraja kraljevstva Judeje i početka babilonskoga izgnanstva,
možemo smatrati ranim primjerom bitke u kojoj je Jizreelska
dolina bila osporavani obod, jer je Jošija bio kralj Judeje, a ne Izraela,
a Jošijin napad na Neka II bio je nuzgredan događaj u stvarnom egipatskom
pohodu u sjevernoj Siriji, gdje su namjeravali pomoći Asircima
protiv Babilonaca.
Dolazak Grka 332. pr. Kr. promijenio je narodnost napadajućih vojski
ali gotovo ništa drugo. Aleksandar Veliki i njegova vojska, dok
su bili na putu da osvoje Siriju-Palestinu i Egipat, gotovo su sigurno
prošli pokraj Megida, izgleda bez potrebe da vode bitku. Nakon
Aleksandrove smrti 323. pr. Kr., nekoliko njegovih generala međusobno
je podijelilo zemlje koje je osvojio. To je dovelo do rasta Antigonidskoga,
Seleukidskoga i Ptolemejskoga carstva tijekom sljedećeg
helenističkoga razdoblja od 323. do 30. pr. Kr. Seleukidi u Siriji i