Armagedonske bitke

Nazaret i Tir. Svi su ti ciljevi uspješno izvršeni. Početkom travnja,
proširile su se vijesti da je Damaščanska vojska u pokretu i da ide
prema Galileji i Jizreelskoj dolini. Došlo je do nekoliko manjih bitaka
i okršaja između francuskih snaga i raznih odreda turske vojske
i njihovih saveznika tijekom tjedna od 8. do 15. 04..
General se Kleber našao 15.04. u Nazaretu s nekih dvije tisuće
ljudi pod svojim zapovjedništvom. On je čuo da su se turske
snage utaborile na brdu Taboru i u obližnjem gradu el-Fulehu (današnjoj
Afuli) u Jizreelskoj dolini. Kleber je odlučio poduzeti noćni
marš do toga brda i izvesti iznenadni napad ujutro 16. 04. Uputili
su se u 10 sati te večeri, očekujući da će stići do cilja za otprilike četiri
sata, oko 2 ujutro. Međutim, nažalost, za razliku o Gideona u
sličnoj situaciji dvije tisuće i devetsto godina prije, Kleber nije prije
osobno izvidio cestu te nije znao daljinu, teškoće terena noću i vremena
koje će mu trebati da prevali taj put.
On i njegovih dvije tisuće pješaka marširali su istočno od Nazareta;
okrenuli se na jug kada su prešli brdo Tabor, kako bi obišli oko
planine; a tek onda krenuli opet na zapad uz Jizreelsku dolinu u sjeni
brda Tabora. Stigli su na određeno mjesto četiri sata kasnije nego
što su očekivali, oko 6 sati ujutro 16. 04. Trebalo im je punih
osam sati da promarširaju 25 kilometara. Trenutno su se
našli okruženi s dvadeset i pet tisuća konjanika i deset tisuća pješaka,
koji su svi pripadali paši od Damaska. Kleber je uspješno locirao
Damaščansku vojsku ali je izgubio kritični element iznenađenja.
Prema Kleberovom vlastitom izvještaju Napoleonu, napisanom
nakon bitke, on je odmah zauzeo obližnju "utvrdu" (vjerojatno ruševine
križarskoga zamka poznatoga kao La Feve, blizu el-Fuleha
/Afule/ koji nije bio dostupan konjici). On ga je do 7 sati ujutro napučio
sa stotinu ljudi namjeravajući ga koristiti kao uporište i mjesto
za uzmak u slučaju potrebe. Kleber je ubrzo rasporedio ostatak
svojih ljudi u dva četverokuta, što je bila omiljena Napoleonova taktika
i uspješno odbijao val za valom otomanskih konjanika u napadu.
Jedan izvjestitelj izvješćuje kako je bitka tako brzo počela da francuske
postrojbe nisu imale vremena pojesti svoj doručak niti napiti
se iz obližnjega jezera koje ih je mamilo tijekom cijeloga dana. Brojčano
nadjačani s omjerom sedamnaest prema jedan, Kleber i njegovi
ljudi bili su prisiljeni voditi potpuno obrambenu bitku, što su i činili