Armagedonske bitke

Tako su Rimljani porazili židovske pobunjenike na brdu Taboru
67. po Kr. i nastavili neumorno na svome putu da zauzmu Jeruzalem
i unište Drugi hram tri godine poslije. Konačan otpor je uklonjen tek
73. g. po Kr. s mogućim masovnim samoubojstvom kod Masade, ali
su dotad Rimljani naučili lekciju. Shvativši važnost Palestine kao
cjeline i Jizreelske doline posebno, poslali su drugu rimsku legiju u
to područje pedesetak godina poslije, tijekom burnoga desetljeća prije
Drugoga židovskoga ustanka, koji je počeo oko 132. g. po Kr.
Šesta rimska legija stigla je u Palestinu najvjerojatnije između
117. i 120. g. po Kr., kao odgovor na pojačano židovsko neprijateljstvo
i otpor rimskim okupatorima. Poznata kao Legio VI Ferrata
("Željezna"), legija je postavila svoj stožer samo jednu milju od
drevnoga mjesta Megida, raselivši židovsko selo Kefar 'Otnai. To
selo, koje su Rimljani nazvali "Caparcotnei", osnovano je tijekom
hasmonejskoga razdoblja, a možda i prije, kako bi se čuvao vitalni
put koji je vodio kroz Wadi 'Aru (klanac Musmus) i dalje za Jeruzalem.
Šesta rimska legija bit će prisutna u tome području narednih
stotinu godina, osobito nadzirući Jizreelsku dolinu. Izgleda da je sama
njezina prisutnost bila dovoljna kako bi osigurala da se nikakva
bitka ne vodi u toj dolini tijekom njezinoga stoljetnoga boravka.
Poslije je Šesta legija dala svoje ime gradu koji je izrastao oko
vojnoga tabora. Ta metropola postala je poznata kao Legio, dok je
Jizreelska dolina kao cjelina nazvana "Campus Maximus Legionis".
Glavna rimska cesta vodila je od Legija prema Sepforisu, Cezareji,
Skitopolisu (Bet-Šeanu/Beisanu), Ptolemisu (Aki) i Jeruzalemu, koji
su tada nazvali Aelia Capitolina. Nažalost, rimski ostaci u Kefar
'Otnaiju/Capacotneiju/Legiju nisu još potpuno arheološki istraženi,
a kasniji bizantski ostaci još su manje poznat.
Tijekom bizantskoga razdoblje, oko 300 do 634. g. po Kr. Legio
je bio privremeno preimenovan u Maximianopolis, ili prema Dioklecijanovom
suvladaru Maxiamianusu Herculiusu (286-304. po Kr.)
ili Maximianusu Galeriusu (305. po Kr.), koji je bio augustus provincija
Istočnoga rimskoga carstva. Nasreću, to se ime nije održalo, a
mještani su ga nastavili nazivati Legio. To objašnjava preobrazbu imena
u arapski Lejjun ili Lajjun nakon kasnijega dolaska muslimanskih
snaga 634. g. po Kr. To ime, Lejjun ili Lajjun, će se onda koristiti za