Armagedonske bitke

Egipatski sultan Kutuz, na njegovu žalost, nije dugo vremena uživao
u pobjedi. On je nastavio predvoditi ostatak mamelučke vojske
prema sjeveru nakon bitke kod 'Ayn Jaluta i zauzeo Damask i Alepo,
dovevši Siriju pod mamelučku vlas i stvorivši novu političku i
vojnu snagu u Siriji-Palestini, s kojom će se preostali križari boriti
ubuduće. On se u listopadu vraćao u Egipat, namjeravajući slaviti
mamelučku pobjedu u sigurnosti vlastita doma. Međutim, skupina
urotnika ubila ga je nekoliko kilometara izvan Kaira, u pustinji između
el-Arisha i Salihije. Tu je skupinu predvodio nitko drugi do
njegov povjerljivi zapovjednik Baibars. Bilo je to 22. 10. 1260.
Kutuz je bio sultan manje od godine dana. Baibars, koji je možda
bio bijesan što ga Kutuz nije imenovao guvernerom Sirije, sam se
proglasio sultanom i kao takvoga su ga službeno ustoličili u Kairu
sljedećega dana.
Važnost bitke koja se toga dana u rujnu 1260. vojevala kod 'Ayn
Jaluta ne može se precijeniti. Bio je to prvi put da su Mongoli doživjeli
poraz bilo gdje na bojnom polju od nekog neprijatelja. Taj njihov
poraz pokazao je da su oni ipak pobjedivi. Mit o mongolskoj nepobjedivosti
razbio se. Ta je bitka uticala na cijelu povijest zapadne civilizacije.
Ona je ne samo zaustavila napredovanje Mongola prema
zapadu i spasila Egipat i Siriju-Palestinu od mongolske prevlasti, već
je označila početak mamelučkoga utjecaja u tome području, počevši
vladavinom Baibarsa, kojega se smatra "pravim utemeljiteljem mamelučke
moći."
Iz razloga koji još uvijek nisu potpuno jasni, Mongoli nisu nikada
ozbiljno pokušali osvetiti se za svoj poraz kod 'Ayn Jaluta. Simboličke
snage krenule su u studenome 1260., kako bi iskušale odlučnost
novoga mamelučkog sultana Baibarsa, ali su poražene kod Homsa
u Siriji. Uslijedili su pohodi 1281., 1299, , 1300., 1303. i 1312. g.,
ali samo uz jedan jedini izuzetak - 1300., kada su Mongoli trenutno
ponovo zauzeli Siriju - svi su izgledali malodušni i, na kraju, nisu
bili uspješniji od borbe Kitbuqe i njegovih snaga toga kobnoga dana
kod 'Ayn Jaluta u Jizreelskoj dolini.
Kada su Baibars i njegovi mamelučki sljedbenici preuzeli vlast u
Egiptu 1260., oni su naslijedili i pridružene teritorije u Siriji-Palestini.
Baibarsova politika u tom području bila je pod utjecajem