Armagedonske bitke

na brdu Taboru, gdje je Krist svojim učenicima otkrio viziju svoje
buduće slave; misle da će pomoću te tvrđave lako osvojiti grad Aku,
koji im je vrlo blizu, a onda zauzeti ostatak zemlje bez ikakva otpora,
jer je on gotovo potpuno bez ikakvih snaga ili namirnica (Proglas
pape Inocenta III, Za Petu križarsku vojnu)
Dodatni cilj Pete vojne, napad na Damiettu u Egiptu, možda su
izmislile križarske snage koje su već bile u Palestini a ne sam papa,
koji je imao na umu ograničeniju metu.
Ta križarska vojna počela je 1217., usprkos smrti Inocenta III
prethodne godine, jer je njegov nasljednik Honorije III preuzeo odgovornost
za ostvarenje Inocentovoga plana. Izgleda da Andrija,
osim što je oduševljeno skupljao moći svetaca, nije mnogo postigao
za vrijeme svoga tadašnjega boravka u Svetoj Zemlji. Nakon što se
iskrcao u Aki, on i njegove mađarske postrojbe spojile su se s austrijskim
vojvodom Leopoldom i Johnom de Brienneom, kraljem Jeruzalema,
i njihovim ljudima. Oni su odmah započeli pohod, 3. 11.
1217., i marširali od Ake (Ako) prema istoku kroz Jizreelsku
dolinu.
Oliver od Paderborna, sudionik i svjedok koji je napisao kroniku
događaja što su se dogodili tijekom Pete križarske vojne, najbolje
govori što se dogodilo, ili bolje reći što se nije dogodilo.
Patrijarh Jeruzalema, s velikom poniznošću dijela svećenstva i naroda,
pun poštovanja podigao je drvo životvornoga Križa, i uputio
se iz Ake šestoga dana nakon blagdana Svih svetih. ... Pod tim barjakom
napredovali smo u bojnom poretku kroz dolinu Fabe /Al-Fule,
moderne Afule/ sve do izvora Tubanije, uz velike napore toga dana;
a kada smo poslali naprijed izvidnicu, vidjevši prašinu koju su podizali
naši neprijatelji, nismo bili sigurni je li oni žure da nas napadnu
ili bježe. Sljedeći dan uputili smo se preko planina Gilboe, koje
su nam bile zdesna, s močvarom nadesno, prema Beisanu gdje su se
neprijatelji utaborili; ali bojeći se dolaska vojske živoga Boga, koja
je bila tako brojna i stupala u tako savršenom poretku, oni su napustili
tabor i pobjegli, ostavljajući zemlju da je opustoše Kristovi vojnici.
Prelazeći odatle rijeku Jordan ... oprali smo naša tijela u njoj,
i odmarali smo se dva dana na istome mjestu pronašavši obilje hrane
i krme; tada smo se tri dana odmarali na obali Galilejskoga mora,