Armagedonske bitke

U objema bitkama, branitelji brda Tabora, umjesto da ostanu iza
utvrda, dopustili su svojim napadačima da ih namame izvan utvrda
te da ih onda zaskoče u zasjedi i poraze.
Istina u dobro poznatoj uzrečici "Zemljopis diktira kako povijest
tako i bitke" nigdje nije očitija nego u Jizreelskoj dolini, s njezinim
planinama i brežuljcima, koritima rijeka i rijekama i plodnom ravnicom.
Kao što je Clausewitz pisao u svojoj knjizi jednostavno naslovljenoj
O ratu: ... zemljopis i obilježje tla imaju blizak i uvijek
prisutan odnos prema ratovanju. Oni imaju odlučujući utjecaj na bitku,
kako na njezin tijek tako i na njezino planiranje i izvršavanje."
Međutim, Clausewitz je otišao dalje i ukazao da su još važniji od terena
"odnosna vrijednost dviju vojski i njihovih zapovjednika." On
je zaključio, "Veliki zapovjednici... obično su više voljeli zauzeti
položaj na otvorenom zemljištu." Prema tome, iako je očito da je
zemljopis Jizreelske doline možda nalagao uporabu sličnih strategija
u trideset i četiri bitke koje su se tamo vojevale tijekom proteklih
četiri tisuće godina, u nekoliko slučajeva pobjeda je postignuta korištenjem
superiorne strategije koja bi se pokazala djelotvornom bez
obzira na vrstu terena na kojima se ostvarivala. Najočitiji primjer je
strategija tobožnjega uzmaka što namamljuje neprijatelja u zasjedu,
kao što smo već raspravljali u ovome poglavlju. Ne samo što su Antioh
III 218. godine pr. Kr. i Vespazijan 67. po kr. koristili tu strategiju,
već ćemo ubrzo vidjeti da ju je koristio i Zahir al-'Umar 1735., a
možda i Mameluci 1260.g.
Međutim, treba imati na umu da su u bitci protiv Vespazijana i
Rimljana, židovski pobunjenici, izgleda, napustili dragovoljno svoje
obrambene položaje i otišli susresti se s Rimljanima kao što su ovi predložili.
Pobunjenici nisu bili naivni i vjerojatno su intuitivno osjećali
upozorenje kineskoga vojnoga stratega Sun Tzua iz petoga stoljeća
pr. Kr. "Kada se zatraži prestanak vatre bez prethodnih dogovora, to
govori o planu." Tako su pobunjenici otišli na predloženi sastanak,
ali su i nosili izdajstvo u srcima, jer su namjeravali napasti Rimljane
kada dođu blizu. Tek kada su pobunjenici počeli napad, Rimljani su
izveli varku i pretvarali se da uzmiču, namamivši pobunjenike dalje
u dolinu, gdje se rimska konjica mogla razmahati i sasjeći židovske
branitelje na komade.