Armagedonske bitke

naprijed iako ne poznaš cestu. Počneš se tresti, kosa ti se diže na
glavi i duša ti je u petama. Staza ti je ispunjena kamenjem i šljunkom,
bez maloga odmorišta, obrasla korovom, trnjem, grmovima
kupine i "vučjom šapom". S jedne strane ti je provalija, a planina
se uzdiže na drugoj. Stalno se drndaš, kočija ti ide na jednu stranu,
bojiš se potjerati snažno konja. Ako je staza baci prema provaliji,
oglavnik će ostati nepokriven i kolan će ti pasti. Ti skidaš jaram kako
bi popravio oglavnik usred uske doline. Nisi sposoban to povezati;
ne znaš kako ošinuti bičem. ... Počneš kaskati. Nebo se otvorilo.
Ti onda misliš da je neprijatelj iza tebe...
Istraživači sa sveučilišta u Chicagu vjeruju da je Megido doživio
svoj kraj u vatrenom razaranju tako teškom da su gomile ostataka
na nekim mjestima dosizale jedan metar uvis. Ako se to doista dogodilo,
i ovisno o tome kada se datira (obično negdje između 1250.
i 1200. pr. Kr.) to bi moglo biti uslijed naleta na Megido putujućih
razbojnika u vrijeme Ramzesa II., ili je, pak, to bio ishod inače nezabilježenoga
napada samoga Ramzesa II. na Megido. To bi mogao
biti i ishod razaranja što ga je izvršio faraon Merenptah, jer je, iako
to nije potvrđeno, Merenptah možda marširao kroz Jizreelsku dolinu
i osvojio grad Megido tijekom svoje poznate vojne na Kanaan oko
1207.pr.Kr. Ta je vojna zabilježena na jednom zidu koji stoji okomito
na južnu stranu hrama Karnak u Egiptu, ali je bolje poznata iz
pobjedničke pjesme koju je Merenptah napisao na onome što se danas
naziva "Izraelska stela."
Poharan je Kanaan svakim zlom;
Odnesen je Aškelon;
Ugrabljen Gezer;
Yanoam kao da više ne postoji;
Izrael je opustošen, ali ne i njegovo sjeme.
Međutim, Izrael nije ostao opustošen dugo vremena jer su se Debora,
Barak, Gideon i drugi izraelićanski junaci i junakinje pojavili
u dvanaestom i početkom jedanaestoga stoljeća pr. Kr. tijekom osvajanja
Kanaana, Svjetlo je onda opet zasjalo snažno u smjeru Megida
i Jizreelske doline.