Armagedonske bitke

deve i druge životinje Midjanaca i Amalečana počele bezglavo juriti,
što je stvorilo još veći metež i kaos. Tako su Gideonove male snage
od tri stotine ljudi, raspodijeljenih u tri satnije od kojih je svaka, kako
je neprijatelj pretpostavljao, napadala iz drugoga pravca, uspjele
lako zastrašiti mnogo brojnije neprijateljske snage. Čak 120.000
Midjanaca i Amalečana bilo je navodno pobijeno u metežu (Suci 8:10),
iako taj broj, bez sumnje, treba uzeti s rezervom i razmotriti. Mnoge
su očito ubili vlastiti drugovi u zbrci i tami.
Preostalih petnaest tisuća neprijateljskih vojnika pobjeglo je navrat
nanos prema istoku, u jedinom smjeru koji im je bio otvoren, a
gonile su ih dodatne izraelićanske snage iz plemena Ašera, Naftalija
i Manašea (Suci 7:23-24). Goneći Midjance i Amalečane preko
rijeke Jordan, Gideon je pozvao pojačanja od ljudi iz Efrajima, koji
su uhvatili i ubili Oreba i Zeeba, dva generala midjanske vojske i
donijeli njihove glave Gideonu (Suci 7:25). Sam Gideon, sa svojim
je ljudima nastavio napadati preostale neprijateljske postrojbe te
uhitio i pogubio dva midjanska kralja, Zebaha i Salmunu (Suci 8:10-
21), čime je donekle osvetio svoju braću koji su ubijeni na brdu Taboru
u ranoj fazi vojne.
Gideonov iznenadni napad na Midjance i Amalečane bio je
nesumnjiv uspjeh, djelomice zbog toga što je njegova strategija bila
tako neuobičajena. Njegova majstorska taktika - suprotstavljajući
malu, vrlo pokretnu snagu mnogo brojnijem neprijatelju, koristeći
teren, tamu, iznenađenje, iznenadnu buku, svjetlo i strku -još uvijek
je predmet proučavanja a citiraju je i današnji vojni stručnjaci, više
od tri tisuće godina nakon što je njegov sjajan plan tako uspješno
ostvaren. Ustvari, pruski vojni strateg iz devetnaestoga stoljeća, Carl
von Clausewitz, čija djela još uvijek proučavaju vojni taktičari, s
velikim je odobravanjem pisao o takvoj taktici "dobro isplaniran (noćni)
napad najbolji je način kako dobro iskoristiti malobrojnu vojsku."
Gideon je poslije odbio da ga proglase kraljem i doživio je visoku
starost (Suci 8:22-23,32), nakon što je uspješno uništio midjansku/
amalečansku prijetnju i donio mir u Jizreelsku dolinu: "Tako su
Midjanci bili poniženi pred Izraelcima. Više ne dizahu glave, i zemlja
bi mirna četrdeset godina, koliko još potraja vijek Gideonov". (Suci
8:28). Međutim, opet je mir bio samo privremen.