Armagedonske bitke

Kada je mamelučka prethodnica predvođena Baibarsom naišla
na prve mongolske izvidnice, došlo je do niza manjih okršaja. Rašid
al-Din tvrdi da su se Baibars i njegova mala skupina povlačili malo
po malo pred navalom Mongola, dok nisu navele mongolske postrojbe
u zasjedu. Rašid zapisuje da su Kutuz i ostatak mamelučke vojske,
koji su se sakrili na povoljnom položaju, spremno napali i desetkovali
Kitbuqine snage, upravo onako kao što je Antioh III učinio Ptolomeju
IV stoljećima prije. Međutim, nema potvrde za Rašidov prikaz i
on je možda slobodno protumačio činjenice. Umjesto toga, izgleda
da su se ti mali okršaji dogodili dan prije stvarne bitke kada su Baibars
i njegova prethodnica naišli na prve mongolske izvidnice, Baibars
je jednostavno javio Kutuzu i kratko se povukao očekujući pojačanja.
Nije trebao dugo čekati jer su Kutuz i njegova vojska bili samo
na dan jahanja iza Baibarsa, jašući iz Ake uzduž Jizreelske doline.
Ubrzo nakon što je svanulo sunce sljedećega dana, ujutro 3. 09.
1260., bitka kod 'Ayn Jaluta službeno je počela.
Na početku, dvije vojske stajale su jedna nasuprot drugoj u dolini
sjeverno ili sjeveroistočno od izvora kod 'Ayn Jaluta, a svaka od
njih bila je poredana po crti sjever-jug protežući se po cijeloj dolini.
Mongoli, koji su prvi stigli i rasporedili se po bojnom polju, brzo su
napali i razbili lijevo krilo mamelučke vojske, koje su Kutuz i njegovi
generali možda namjerno ostavili slabim. Kutuz je okupio svoje ljude,
uklonivši svoju kacigu kako bi ga mogli prepoznati i jašući ravno na
neprijatelje uzvikujući svim svojim glasom "O islam!". Postavljajući
svoje ljude uokolo poput figura na šahovskoj ploči, prešao je u
protunapad i taktički nadigrao Mongolce, tako da je izravnao bitku.
Ako je i postojala zasjeda u bilo kojem trenutku bitke, kao što Rašid
tvrdi, onda se to dogodilo u tomu trenutku, ali samo onda ako je Kutuz
namjerno dopustio da njegovo lijevo krilo popusti kako bi namamio
Mongolske postrojbe i opkolio ih u pogodnom trenutku. Mameluci
su se žestoko borili, a Mongoli su počeli bježati glavom bez obzira da
bi ih Mameluci sasijecali dok su trčali.
Međutim, Kitbuqa je pozvao svoje ljude i izvršio očajnički protunapad,
te skoro preokrenuo situaciju toga dana. Mameluci su se
spasili samo zato što je Kutuz još jednom ohrabrio svoje postrojbe,
zaurlavši, "O Bože daj nam pobjedu!" dok je jurišao po bojnom polju.