Armagedonske bitke

guvernera Gabinija 55. pr. Kr. i onu židovskih pobunjenika protiv rimskoga
generala Vespazijana 67. god. po Kr. - već i sukobe tijekom
Izraelskoga rata za nezavisnost 1948. g., Šestodnevnoga rata 1967. i
Jom Kipurskoga rata 1973. g. (vidi 9. poglavlje).
Prema povjesničaru Josipu, Aleksandar je ugrabio priliku kada je
Gabinije bio privremeno zauzet boreći se najprije protiv Parta u Mezopotamiji
a zatim protiv Ptolemejevića iz Egipta. Okupljajući veliku
vojsku, Aleksandar je brzo zauzeo Jeruzalem, Judeju, Samariju i
Galileju i počeo ubijati sve Rimljane u tim područjima. Gabinije je
najprije poslao Antipatera da uguši pobunu. Antipater je prilično uspio
i nagovorio mnoge stanovnike da prihvate rimsku vlast, ali se Aleksandar
sa svojih otprilike trideset tisuća vojnika povukao da bi pružio
posljednji otpor blizu brda Tabora. Sam Gabinije vratio se na vrijeme
da povede bitku protiv Aleksandrovih snaga. Josip ne opisuje detaljno
samu bitku, ali kaže da je deset tisuća židovskih pobunjenika poubijano
a da su ostali pobjegli.
Ali, kako je Gabinije bio odsutan, drugi dio Sirije bio je u komešanju,
a Aleksandar, sin Aristobula, poveo je Židove ponovo u pobunu. Okupio
je veliku vojsku i počeo ubijati sve Rimljane koji su se nalazili
u zemlji; na to se Gabinije uplašio (jer on se već vratio iz Egipta, a
bio je prisiljen brzo se vratiti zbog tih nereda) i poslao Antipatera,
koji je uspio nagovoriti neke pobunjenike da se primire. Međutim,
trideset tisuća još je uvijek nastavilo s Aleksandrom, koji je bio željan
borbe; prema tome Gabinije je otišao u boj, kada su mu se Zidovi
ispriječili; i tako dok se bitka vodila blizu brda Tabora, deset tisuća
ih je poginulo, a ostatak mnoštva se raspršio i pobjegao. Tako je Gabinije
došao u Jeruzalem i učvrstio vlast kao što je Antipater to trebao
učiniti. (Josip, Židovski rat 1.175).
Josip na drugome mjestu daje kraću inačicu istih događaja.